Želite se bolje upoznati ili pronaći unutarnji mir? Isprobajte terapiju pokretom

Terapija pokretom izuzetno je popularna u Europi još od 70-ih godina prošloga stoljeća. Temelji se na primjeni plesa i pokreta kao kreativnog procesa u terapiji raznih stanja. To se pokazalo kao izrazito korisnim kod različitih skupina ljudi. Uglavnom se provodi u grupnom obliku, a sudjelovati mogu odrasli, djeca, osobe s poteškoćama i raznim tjelesnim invaliditetima. Posebno se učinkovitom pokazala u tretmanu anksiozno depresivnih poremećaja, raznih ovisnosti, poremećaja prehrane, ali i kod osoba iz autističnog spektra. Za razliku od drugih tradicionalnih metoda, ova vrsta psihoterapije koristi pokret kao glavni način analize. Temelji se na ideji da su tijelo i um nerazdvojivi, pri čemu tjelesni pokret utječe na cjelokupno funkcioniranje organizma. Osim pokretu, pažnja se u terapiji pridaje i načinu disanja, korištenju prostora, tjelesnoj posturi… Ponekad se u terapiju ugrade i drugi načini izražavanja, primjerice, kroz glazbu ili crtanje. O terapiji pokretom razgovarali smo s izvođačicom, koreografkinjom i pedagoginjom suvremenog plesa Robertom Milevoj.

Možete li detaljno objasniti kome je namijenjena terapija pokretom? 

Terapija pokretom i plesom namijenjena je svima koji se žele povezati sa samima sobom uz pomoć kreativnog procesa i podrške vlastitog tjelesnog iskustva. Karakteristika rada s tijelom kroz pokret i ples je na osvješćivanju te povećanju svjesnosti vlastitih tjelesnih resursa kako bi svaka osoba mogla naći svoj vlastiti izričaj i slobodu izražavanja, bilo da je u pitanju izražavanje kroz pokret za one koji se već bave nekim oblikom tjelesnog rada ili pak za osobe čija je radna svakodnevica usmjerena na mentalne procese, a manje na uporabu tijela. U današnje vrijeme puno je poslova orijentirano na sjedilački način života i posljedično dolazi do blokada unutar tjelesnog sustava – a na kraju, i onog psihološkog. Zato se takva vrsta terapije naziva još psihoterapijom pokretom i plesom ili plesnom terapijom. Osobama omogućuje povratak samoj sebi i prepoznavanje oslonca u vlastitom tijelu kao preduvjet zdravlja i cjelokupnog boljitka.

Na koji način terapija djeluje i na koje sve načine može pozitivno utjecati na nas?

Što se tiče terapijskog djelovanja, rekla bih da je za svaku osobu to posebno i individualno iskustvo. Nema pravila kako određena vježba ili tematska cjelina može djelovati na osobu jer je svaki organizam drukčiji. Okolnosti, spremnost i iskustvo u kojemu tijelo prima (verbalne, osjetilne, auditivne) podražaje može proizvesti specifičnu manifestaciju kod pojedine osobe. To pak ovisi o tome u kojem je tjelesno-umnom stanju i koliko je spremna zaroniti u sebe. Meni kao pedagogu najvažnije je da se polaznik/ca upoznaje s alatima i točnim uputama kako bi mogla biti podržana iznutra i djelovati prema van, biti svjesna okoline i prigrliti podražaje koje dobiva jer tijelo je obostrano sredstvo komunikacije iznutra prema van i izvana prema unutra.

Ples sam po sebi ima mogućnost slobodnog i kreativnog izražavanja. Kao što dijete u ranoj dobi poseže za istraživanjem prostora vlastitim tijelom, izražava se kroz gestikulaciju, prati ili proizvodi vlastiti ritam, skreće pozornost tijekom kretanja sa sebe na druge i obrnuto, kreće se u određenom intenzitetu i trajanju. Ali za razliku od djeteta, osobi u odrasloj dobi treba struktura da bi se osjećala slobodno. Zato, po mom mišljenju, terapijski pristupi zauzimaju sve veću pozornost i potražnju na tržištu jer smo kao pojedinci izgubili strukturu, postali smo i suviše slobodni na slobodnom tržištu raznih mogućnosti (društvene mreže, mass media i dr.) i potrebno je, između ostalog, povratiti dijete u sebi.

U edukacijskom smislu, namjera je pobuditi kod svakoga osobni doživljaj, ali i naučiti pravilno primijeniti neke od važnih čimbenika u uspostavi tjelesno-umne ravnoteže kao što je uporaba daha, aktivirati protok energije kroz tijelo, otpustiti nepotrebnu mišićnu napetost i pobuditi kreativno izražavanje. Za mene kao pedagoga svi ovi segmenti međusobno su povezani i jedino kao takvi mogu podržati cjeloviti (integrirani) pristup u osobnom rastu i razvoju.

Po čemu se terapija pokretom razlikuje od drugih vrsta rada na sebi?

Po mom mišljenju, društvo trenutačno i u velikoj mjeri funkcionira po načelu koncepta – imenovanja. Gotovo svaki sadržaj, ideju ili pojam za koji smo zainteresirani možemo pronaći i o njemu pročitati, no to ne znači da ćemo isključivo tako i u potpunosti moći razumjeti pa onda i djelovati na sebe i svijet oko sebe. Ono po čemu je izražavanje tijelom i plesom različito od drugih vrsta rada na sebi jest upravo utjelovljenje – preusmjeravanje ili razbijanje mentalnih slika i naučenih obrazaca putem tjelesnog iskustva. Po mom mišljenju, na temelju svog iskustva i dosadašnjeg rada u suvremenim plesnim praksama, pokret i ples jedinstveni su u terapijskim praksama jer se uz pomoć tijela naša stara iskustva mogu zapravo provesti u praksu i transformirati u pozitivnu promjenu.

Prepuštaju li se ljudi lako ovom iskustvu i biraju li uvijek iskusne terapeute?

Često ljudi nisu svjesni što zapravo znači ući u vlastito tijelo, na koji se način prepustiti doživljaju, kako promatrati vlastito iskustvo, kako osluškivati vlastito tijelo iznutra, kako prirodno disati i slično. Isto tako, mišljenja sam da zbog toga što tjelesne prakse zauzimaju sve veći mainstream prostor u zajednici preko društvenih mreža, ljudi posežu za raznim, ponekad i neprovjerenim sadržajima. Stoga smatram da je važno razdijeliti populistički trend od onog uistinu kvalitetnog terapijskog rada.

Kako ovu terapiju možemo uvesti u svoju svakodnevicu?

Jedan od načina jest naći dovoljno vremena za tjelesno umni odmor. Iako može čudno zvučati, to ne mora uključivati vježbanje, naprotiv. Ako utonemo u sebe, i pustimo svoj um “na miru”, tijelo će početi “pričati priču” i razlučiti što je potrebno zadržati unutar našeg tjelesnog sustava, a što odbaciti. Ako je tijelo često pod naporom, jednako je važan odmor kao i vježbanje kako bi mozak mogao pohraniti dobivene informacije. Na taj se način omogućava reaktivacija cjelokupnog živčanog sustava i pospješuje spoznaja usvojenog sadržaja. Jedna od vježbi koju i sama prakticiram jest konstruktivni odmor – constructive rest proizašla iz filozofije Alexander tehnike, a koju mogu prakticirati svi neovisno o prethodnom iskustvu u radu s tijelom i pokretom.

Terapija pokretom i plesom  – od skromnih početaka na plesnim radionicama do neuroznanosti

Terapija pokretom i plesom razvijala se postupno, a njezinim začetnicama smatraju se Marion Chace i Mary Starks Whitehouse, koje su 40-ih godina 20. stoljeća u SAD-u započele terapijsku primjenu pokreta i plesa unutar psihijatrijskog liječenja. Obje su bile plesačice koje su na polaznicima svojih plesnih radionica uočile pozitivan psihološki efekt. Obratile su se liječnicima i psihijatrima koji su im dali priliku za rad s pacijentima sa psihičkim poteškoćama ili bolestima. Danas se terapija najčešće provodi u grupi, ali postoje i individualne terapije. Terapija se često radi i s djecom kojoj može pomoći da izraze osjećaje za koje ne pronalaze prikladne riječi ili ih do kraja ne razumiju. Dobrodošli su apsolutno svi, oni koji imaju ozbiljne zdravstvene probleme, kao i oni koji sebe žele bolje upoznati ili samo pronaći unutarnji mir. Razne kulture kroz povijest su koristile ples da bi se postigao unutarnji sklad. Danas i neuroznanost potvrđuje sve dobrobiti koje ples i pokret imaju na ljudsko zdravlje. Neurološki, pokret djeluje na sve naše tjelesne senzacije i pokreće niz osjećaja i sjećanja. Upravo zbog te povezanosti uma i tijela ples i pokret mogu nam donijeti iscjeljenje.

Razgovarala: Barbara Šiprak

Foto: Matija Kralj, Silvija Dogan