Samo žene koje su rodile djevojčice razumiju ove stvari
Čak i ako ste prava feministica i nastojite svoju kćer odgojiti u tom duhu, da bude neovisna i da ne pristaje na rodne stereotipe, postoje neke stv...
“Sljedećeg vikenda okuplja se naša obitelj. Unuci šaljem poruku: ‘Koju boju noktiju ćemo ove godine?’. – ‘Plavu’ – veselo odgovara. To je naša godišnja tradicija kad putujemo na Floridu. Nokte na nogama bojamo plavim, narančastim ili ljubičastim lakom”, opisuje psihologinja Carol Stock Kranowitz za Psychology Today.
Psihologinja nastavlja kako s prvim unukom rado pali svijeće na misi, ali i svijeće za Hanuku. S drugim unukom svake godine igra košarku.
“Utakmica uvijek završi neriješeno jer se toliko zapričamo da prestanemo brojiti koševe. On mi kaže da nema veze tko je postigao više koševa jer ionako igramo u istom timu”, nastavila je Carol. Dodaje kako s trećim unukom obožava raditi guacamole, a tajni sastojak im je češnjak. Ritual s četvrtim unukom je ležanje na krevetu dok dječak ne utone u san. “Prije sam mu čitala, no sad samo legnem kraj njega. Ponekad igramo blesavu igru koju smo smislili prije par godina. U toj je igri “Jimmy Fallon” točan odgovor na svako pitanje. Primjerice: ‘Zašto je trava zelena?’. Slijedi odgovor Jimmy Fallon, koji naravno, nema smisla. Zatim se smijemo i grlimo sve dok on nasmiješen ne zaspi”, prepričava psihologinja.
Na vlastitom primjeru pojašnjava kako djeci trebaju rituali bez obzira je li riječ o godišnjim ili dnevnim aktivnostima. Takva iskustva osnažuju mališane.
Svakodnevni rituali poput rukovanja ili zahvaljivanja pokazuju djeci da se i od njih očekuje ispunjavanje društvenih normi ako žele biti dijelom društva. To se odnosi i na djecu s teškoćama koja ne bi trebala zbog svog stanja biti izuzeta od pristojnog ponašanja. Rituali donose strukturu za djecu koju treba podsjećati “Ovako radimo stvari”.
Dnevna rutina poput postavljanja stola za objed ili pripremanje odjeće za sutra prije polaska u krevet načini su na koje djecu učimo kako brinuti o sebi. Osobito kad je riječ o djeci koja su nespretna i imaju teškoća s koordinacijom, ovi mali rituali mogu pomoći.
Rituali spajaju obitelji i zajednice. Omogućuju djeci da razmišljaju o važnim trenucima u njihovoj kulturološkoj prošlosti. Djeca se mogu ogrnuti bakinim šalom ili kroz ujakov teleskop promatrati pomrčinu Mjeseca, ali i mahati zastavom na proslavi državnog praznika. Spoznaja odakle potječu pomaže im stvoriti snažne osjećaje pripadanja, ali i značajne uspomene koje će ih ojačati za teške trenutke.
“Kad sam bila mala i razboljela bih se, mama je stavila na krevet roza posteljinu za princeze te mi na pladnju donijela toplu pileću juhu. Iako mi je bilo bolje od juhe, predivna roza posteljina imala je također terapeutski učinak”, opisala se psihologinja dodajući kako je i njezin sin osmislio vlastiti ritual ozdravljenja kad je imao pet godina.
“Volio je da ga ušuškam u krevet s omiljenom dekicom. Dekica je morala biti namještena kako je on htio, a zatim bi me slušao dok sam pjevala pjesmicu za uspavljivanje. Taj ritual osobito je pomagao kad je imao gripu”, tvrdi Stock Kranowitz. Prisjetila se kako bi dječak, ako bi se ona razboljela, u spavaću sobu dovukao svoju dekicu i prebacio je preko nje. “Vidi, mamice, ovo je poseban kut. Pokazat ću ti. Staviš ruku u taj kut i ja ti pjevam uspavanku. OK? Sad će ti biti bolje”, pričao bi joj dječak. I bilo joj je bolje, kako tvrdi ona, jer obiteljski ritual liječi.
Foto: Unsplash