Zagrebačko psihološko društvo podijelilo savjete za umirivanje nakon traumatičnog događaja
Stravični događaj koji se odvio u Prečkom šokirao je Hrvatsku. Nezamislivo je uopće pomisliti kako se osjećaju djeca i roditelji, kao i djelatnici ...
Fenomen o kojem se ne razgovara dovoljno
Otprilike 14 posto žena doživljava tokofobiju, odnosno ekstremni strah od porođaja. Problem je itekako stvaran i pogađa više žena nego što mislimo, stoga je o tome potrebno više razgovarati.
Prvi susret većine ljudi s porodom nešto je što su vidjeli u TV seriji: žena koja vrišti od nesnosne boli u bolničkoj spavaćici između blijedoplavih zidova, dok liječnik viče na nju da gura. Nije ni čudo što se bojimo porođaja. Međutim, kod nekih se ovaj strah razvija u fobiju, što može imati štetne i bolne posljedice.
Tokofobija je ekstremni strah od porođaja. Može imati dva oblika: primarni i sekundarni. Prvi se javlja kod žena koje nikad nisu rađale, a drugi kod onih koje su već rađale, ali su imale traumatično iskustvo porođaja.
Prema britanskoj Nacionalnoj zakladi za porođaj, ovi strahovi su puno češći i intenzivniji kod žena koje nikad nisu bile trudne ili nisu rađale. Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da oko 14 posto žena diljem svijeta pati od straha od porođaja. Iako ovo nije potresno visoka brojka, sasvim je dovoljna da se ovaj iznimno neugodan osjećaj približi ženama.
Strah od porođaja široko je rasprostranjen. Možemo reći da je gotovo svaka žena koja je ikad bila trudna ili koja je razmišljala o djetetu osjetila da je donijeti dijete na svijet malo (ili vrlo) zastrašujuće. I da, filmski prikazi ne pomažu, kao ni horor priče o porođaju, informacije od strane prijatelja i članova obitelji te opisana iskustva na društvenim mrežama.
Ako se ne tretira, tokofobija može postati još intenzivnija i opasnija, stoga je preporuka potražiti stručnu liječničku pomoć. Neki općeniti znakovi koji se mogu pojaviti kod osoba koje pate od straha od porođaja mogu biti sljedeći:
– panika ili tjeskoba samo na spomen trudnoće ili porođaja
– izbjegavanje ili strah od razgovora o trudnoći, porođaju ili dječjoj tematici
– noćne more ili loši snovi povezani s trudnoćom ili porođajem
– pretjerana briga ili preokupacija oko tjelesnih promjena povezanih s trudnoćom
– napetost ili strah pri ulasku u bolnicu ili rodilište
– izbjegavanje gledanja ili slušanja priča, filmova ili dokumentaraca o trudnoći ili porođaju
– fizički simptomi kao što su ubrzani puls, znojenje, mučnina ili vrtoglavica pri izlaganju trudnoći ili porođaju
– osjećaj nemoći ili gubitka kontrole tijekom porođaja
– osjećaj da je trudnoća ili porođaj izvan vlastite sposobnosti podnošenja
– izbjegavanje seksualnih odnosa zbog straha od trudnoće
Postoji bitna razlika između nekoga tko se jednostavno boji ili nekoga tko se bori s jakom fobijom koja ga paralizira i ugrožava njegovo razumno promišljanje. Mogu proći godine, čak i desetljeća, da netko otkrije korijen ovih osjećaja.
Charlotte ima 34 godine i živi u Surreyju u Engleskoj. Tek 20 godina nakon traumatičnog iskustva došla je do zaključka da se bori s tokofobijom. Njezin strah od porođaja počeo je nakon gledanja animiranog filma o ženi koja se porodila u osnovnoj školi, koji je u to vrijeme bio dio sata seksualnog odgoja. “Od tada sam uvjerena da ću umrijeti rađajući dijete, ali nisam znala da je to neka vrsta fobije“, rekla je. “Nisam to povezivala s okidačem, koji je bio polazna točka, sve dok nisam počela ići na terapiju nakon što se moja beba rodila.“
Većim dijelom svog života nije ni željela djecu, ali stvari su se promijenile u njezinim kasnim dvadesetima. “Mislim da su se uglavnom hormoni poigravali sa mnom. Zamišljala sam svoj život s obitelji, a trudnoća i beba trebali su biti sljedeći korak.” Začeće nije prošlo glatko. Pokušavali su mjesecima, a onda je odustala od trudnoće. Tada se počeo razvijati njezin strah od porođaja.
Kad je uspjela zatrudnjeti, njezina anksioznost se vratila. Kako su mjeseci prolazili i datum porođaja se približavao, obuzela ju je panika. “Kako je trudnoća odmicala, laknulo mi je što još imam bebu, ali u mozgu su mi se oglasila zvona za uzbunu, počela sam paničariti“.
“Bilo je to vrlo traumatično vrijeme za mene jer nisam željela pobačaj, ali sam znala kako postoje samo dva načina da beba izađe: vaginalni porođaj ili carski rez. Ako bi se moja djevojčica pomaknula u meni, osjećala sam strah. Nisam bila spremna na to koliko trudnoća donosi promjena ženskom tijelu. Misli o pobačaju stalno su mi bile u glavi. Razmišljala sam o tome da se bacim niz stepenice, imala sam noćne more o pobačaju ili komplikacijama tijekom carskog reza.”
Nekome tko nije iskusio tokofobiju ili bilo koji sličan paralizirajući strah ovo zvuči vrlo ekstremno. No, ako saznamo više o prirodi problema, može biti puno lakše razumjeti kako je mlada žena došla do ove točke.
“Kad netko pati od tokofobije, doživljava izuzetno intenzivan stres”, objasnila je psihologinja Anouska Longley. “Mogu reagirati na preosjetljiv način na temu trudnoće ili porođaja. Vidjeti nekoga tko je trudan ili čuti ljude koji govore o trudnoći često je dovoljno da izazove stres koji se pretvara u paniku kod ljudi s tokofobijom. Ovo nadilazi normalnu razinu anksioznosti i straha od porođaja.
“Ali može se dogoditi i suprotno”, nastavlja psihologinja. “Može biti toliko podražaja s kojima se više ne mogu izboriti, pa se smrznu, isključe, zaustave. Moguće je čak i da se netko koleba između te dvije faze“.
Antidepresivi i psihoterapijsko savjetovanje najčešće su metode u nadilaženju tokofobije. Priča o strahu tijekom trudnoće pomaže ženama u savladavanju prije nego što se produži. Međutim, najveći dio njih osjeća se posramljeno i odbija raspravljati o ovome. Forumi su sjajna mjesta za davanje oduška ovakvim mislima.
Kognitivna terapija ponašanja, hipnoterapija kao i EDMR neki su od načina za nadilaženje tokofobije. EDMR je posebno poznat po brzim efektima i kao korisna terapija u višim stadijima trudnoće. Pomaže u redukciji straha od trudnoće procesuiranjem prethodnih traumatičnih sjećanja udruženih fobijom.
Foto: Pexels