U Zagrebu se održavaju radionice art terapije za lakše svladavanje svakodnevnih briga i stresa
Brojna su istraživanja pokazala da bavljenje umjetnošću, u njezinim raznim oblicima, može biti vrlo pozitivno za mentalno zdravlje. Tu se pojavila ...
Sinoć je u zagrebačkoj galeriji Kranjčar otvorena izložba Željka Kipkea – Dismantling Structures koju možete pogledati do 7. prosinca.
O ovoj izložbi i Kipkeovom radu, izdvajamo iz predgovora Vanje Babića:
Kipke svoje najnovije referiranje na institucije, odnosno njihovu arhitekturu, iskazuje multimedijalno realiziranom izložbom _Dismantled Structures_, sačinjenom od sedam slika na platnu, kratkog eksperimentalnog filma i jedne fotomontaže. Raspon djelatnosti uprizorenih institucija/zgrada nadasve je širok, obuhvaća područje politike (Hrvatski sabor i nekadašnji CK SKH – popularna _kockica_), pravosuđa (Državno odvjetništvo), medi ja (Novinarski dom i nekadašnji Vjesnik), gospodarstva (Agrokor) i kulture (Muzej suvremene umjetnosti). Zgrade pobrojanih institucija, zahvaljujući načinu kako ih Kipke slika, jedva su raspoznatljive. Smještene na neutralnu sivu pozadinu, one su demontirane, štoviše doslovno zgužvane. Zbog toga kao da tvore vlastite mandorle, ili preciznije antimandorle, s obzirom da u srednjovjekovnom slikarstvu takav način prikazivanja označava pozitivno izdvajanje, a Kipkeovo mišljenje u ovom je slučaju, dakako, posve suprotno. Zanimljiva je i referencija na slikarstvo kubizma, ali uz ključnu razliku u odnosu na taj avangardni pokret s početka prošloga stoljeća. Kubisti su, naime, razlomljene strukture
realizirali problematizirajući formu, dok Kipke to čini zbog svoga odnosa prema sadržaju. On, kako sam kaže, nastoji na glasiti taktilnost te stoga poseže za slikarstvom kao izrazito manualnom umjetnošću. Štoviše, čin gužvanja zgrada, izveden posredovanjem njihovih fotografija, eksplicitno će naglasiti i u filmu – ovdje kao osmu instituciju/zgradu dodaje i nacionalnu obavještajnu agenciju – ostvarujući, koliko god to možda kontradiktorno zvučalo, ugođaj dramatične monotonije. Film sadržava i animaciju plana grada Zagreba s akcentuiranim lokacijama na kojima se zgužvane institucije/zgrade nalaze, a varijaciju toga prikazivat će i fotomontaža. Poigravanje kartama, planovima, ali i labirintima, već desetljećima je jedna od
Kipkeu omiljenih umjetničkih strategija. Au tor koji nas je vodio kroz _subterraneus_, bio u potrazi za _Bulevarom devet_ _života_, evidentirao i kreativno iskoristio lokacije brojnih zagrebačkih nad_ _zornih kamera ili pak mapirao Botanički vrt, iznova nam nudi neobično i drukčije viđenje odnosno demontažu prividno posve običnih struktura. Svi posjetitelji izložbe iznova su, dakle, prinuđeni osvijestiti fantastiku svakodnevice. I sve skrivene izazove i opasnosti što ih ona u sebi krije.