U kuhinji s Mateijem s bloga Plant-based Full of Taste

Na njegov smo blog naišli sasvim slučajno, na Instagramu, a tako smo nekako slučajno završili i na jednoj njegovoj gastro radionici. Znatiželja ovog puta nije ubila mačku, baš suprotno. Kreativnost, dobra energija i pristupačnost koje redom posjeduje Matei natjerali su nas da stanemo u prve redove obožavatelja ovog gastro blogera. Ne samo da nas na dnevnoj bazi uči kako jednostavne i lako dostupne namirnice pretvarati u ukusna biljna jela nego nas i njegova razmišljanja o životu koja često dijeli uz svoje recepte inspiriraju i tjeraju na promišljanje.

Nakon što smo sami isprobali recepte koje je osmislio Matei, postali fanovi tofua i naučili kako iz svega nekoliko namirnica iz hladnjaka napraviti nevjerojatno ukusni ručak, željeli smo i s vama podijeliti ideje maštovitog blogera, stoga ćete Mateijeve recepte svakog tjedna moći pronaći i na portalu Ljepota&zdravlje. A sada, dopustite da vas i upoznamo s autorom Plant-based Full of Taste!

Kako je sve počelo…
Priča s blogom započela je prilično spontano i to prošle godine, u srpnju. Počeo sam živjeti s curom i kako smo oboje radili, htio sam da svaki dan na poslu jedemo nešto napravljeno kod kuće. Tako su se ti obroci svodili na nešto vrlo jednostavno – meso i neki prilog, tjestenina s mesom i slično. S obzirom na to da sam veliki zaljubljenik u kuhanje i da mi kuhanje predstavlja zabavu i igru, u takvom načinu kuhanja uočavao sam sve manje potonjeg. Jednog dana smo pričali i donijeli odluku da ćemo probati ne jesti meso barem tjedan dana, barem preko radnog tjedna, pa ćemo za vikend opet jesti. Od tog dana meso više nismo okusili. Ta promjena bila je uvertira za pokretanje bloga koji sam pokrenuo mjesec dana kasnije jer sam sve više uživao u kuhanju ovakvih jela i htio sam podijeliti to s ljudima. Htio sam im pokazati da i oni to mogu, da se ovakva jela mogu svakodnevno konzumirati. Slika po slika, recept po recept, došao sam do ovog danas gdje mogu reći da se blog formirao u jednu edukativnu platformu u kojoj uživam i veselim se nastavku stvaranja.

Matei Negovetić

Zanimanje za plant-based kuhinju…
Interes potječe sigurno iz moje mladosti. Moja majka je uvijek voljela kuhati nešto “neobično”, isprobavati nove recepte, bezmesne, s puno povrća, s neobičnim dodacima. Uvijek sam kuhanje i hranu gledao kao izraz kreativnosti svakoga tko to radi. Sama želja za isprobavanjem nečeg novog dovela me do toga da pokušam hraniti se na ovaj način. Dodatni motiv za ovakvu kuhinju je jedna knjiga američkog ultramaratonca Scotta Jureka “Jedi i trči”. Autor ove knjige je vegan više od 20 godina te je u tom razdoblju postavio neke od nadljudskih rekorda u trčanju. Sve te rekorde postavio je samo na ovoj prehrani, bez ikakvih namirnica životinjskog podrijetla. S obzirom na to da se i sâm bavim ovim sportom, razmišljanje mi je bilo – zašto ne bih i ja probao? Zašto ne bih isprobao ovu prehranu, pa vidio učinak toga na svoje tijelo, svoje performanse? Dosad samo vidim prednosti ove prehrane, tako da je interes za istraživanje recepata i namirnica sve veći.

Prelazak na biljnu prehranu…
Iskreno, uopće nije bio težak i doslovno se dogodio preko noći. U početku mi je bilo jako čudno jer sam imao dojam da svugdje vidim samo namirnice životinjskog podrijetla, da postoji jako mali izbor za mene. Istraživanjem recepata, namirnica, začina otkrio sam doslovno cijeli svijet koji je lako dostupan svima. Vezano uz namirnice, nisam nikad bio vezan isključivo za jednu namirnicu bez koje ne bih mogao živjeti tako da nisam imao problem odreći se namirnica životinjskog podrijetla. Svakim danom otkrivam sve više mogućnosti i sad mi se promijenila slika svijeta oko mene, u njemu vidim sad nebrojeno opcija s kojima mogu kuhati i čime se mogu hraniti.

Kad je riječ o plant-based prehrani, najbitnije je…
Najbitnije je znati da to nije restriktivan oblik prehrane. To nije prehrana u kojem si osoba nešto brani i ne dozvoljava. To je prehrana koja je izuzetno dostupna svima. Namirnice, začini, recepti – ima ih sve više, lako se mogu naći u dućanima, na tržnicama, na internetu. Ovo je prehrana koja iziskuje možda malo više napora u samom početku u kojem se osoba mora upoznati sa svim namirnicama, naći ono što joj najviše odgovara, naći načine kuhanja, složiti si raspored vremena za nabavu, kuhanje, čuvanje namirnica i konzumiranje. Ono što je još bitno znati je to da je ova prehrana koja podržava svaki način života i svaku životnu dob. Ne postoje granice za konzumiranje ove prehrane, jedino što je bitno je ta raznovrsnost prilikom kuhanja, prilikom izbora i pripreme namirnica.

U kuhinji uvijek imaš…
Obavezno se u kuhinji mora nalaziti tofu, nekoliko vrsta salata, voće, biljno mlijeko i zobene pahuljice. Tofu je namirnica koja se najbrže može pripremiti, doslovno za manje od pola sata. Hranjiv je, ukusan, zasitan te primjeren i za ručak i za večeru. Salate daju uvijek svježinu svakom obroku. Zobene pahuljice i voće su mi nedavno postale obvezni doručak jer su zasitne i lako probavljive. Mlijeko je tu jer ga ili koristim za doručak ili za kavu.

Proljeće u tvojoj kuhinji izgleda…
Proljeće uključuje veliku količinu salata i sve veću količinu svježeg povrća na tanjuru. To su rajčica, svježi krastavac, poriluk, sad se već i pojavljuju prve domaće paprike. Isto tako, mogu se naći i šparoge, kao i medvjeđi luk. Prednost proljeća je u tome što se sve manje koristi smrznuto povrće u prehrani, a sve više svježe. U kuhinji isto tako volim imati začinske biljke, tako da je sad vrijeme kad će one početi davati najbolje od sebe, a to su svakako bosiljak, ružmarin i metvica. Sami tanjur izgleda šarenije, zabavnije, privlačnije oku i nekako je lepršaviji, obroci su laganiji, a opet zasitni.

Kad si lijen, pripremaš…
Jela iz pećnice. Ta jela najčešće uključuju pečeni tofu, pečeni krumpir, pa i neko drugo povrće – poput mrkve, pastrnjaka ili celera. Sve to povrće ogulim, dobro začinim i samo stavim u pećnicu. Za manje od sat vremena, uz minimalnu količinu truda, imam obrok koji je i ukusan i zasitan.

Kad žudiš za nečim slatkim, pripremaš…
Sa slatkim receptima u ovoj prehrani sam još uvijek u fazi isprobavanja i istraživanja, tako da sam se stvarno okrenuo jednostavnijim receptima. Takvi recepti uključuju samo nekoliko sastojaka i ne iziskuju neki trud. Tako sam nekoliko puta dosad radio “domaći Snickers” koji se sastoji od zobenih pahuljica, datulja, javorovog sirupa, kokosovog mlijeka i čokolade. Jedini nedostatak ovog recepta što se mora hladiti nekoliko sati. 😉 Inače sam ljubitelj nekih tradicionalnih kolača, poput pite od jabuka, tako da i nju znam napraviti. Jedina razlika je što se u tijesto, umjesto margarina stavi kokosovo ulje, i ta pita ima isti okus kao i originalna.

Nove recepte smišljaš…
Recepte smišljam na nekoliko načina. Jedan od načina je da na temelju jedne namirnice gradim cijelo jelo. To radim tako da, ako je ta namirnica krumpir, onda ću prvotno potražiti na internetu i u nekoliko kuharica koje imam doma recepte s krumpirom, a onda ću od svih pregledanih primijeniti i način pripreme iz nekog od njih, kao i namirnice koje bi mogle nadopuniti tu glavnu namirnicu. Naravno da je internet prepun raznih recepata, prijedloga pripreme, izvedbi raznih, tako da je to jedno mjesto koje pruža neograničenu količinu inspiracije i sadržaja. Jedan od načina je i “čišćenje hladnjaka”. Ovo se dosad pokazuje kao jako zanimljiv koncept u kojem pokušavam sve namirnice koje su možda pred istek roka korištenja upotrijebiti u nekom jelu. Naravno, to nekad nije moguće, no onda pokušavam namirnice koje možda nisu postale dio tog jela iskoristiti jako brzo, već u sljedećem danu kako bi što manje namirnica ostalo neiskorišteno. Kad je riječ o vremenu smišljanja recepta, to je doista trenutak inspiracije. Nekad znam provesti sate tražeći recept po internetu, a nekad stvarno u nekom trenutku znam sve sastojke jela, začine, kako će izgledati na tanjuru, vrijeme i težinu pripreme. I sam si znam reći da se nekad treba opustiti, a ne grčevito tražiti nove ideje, nove recepte jer oni nekad kao da dođu sami, bez da ih uopće tražim.

Kad ne kuhaš…
… radim u jednom poduzeću, pa onda slobodno vrijeme pokušavam iskoristiti što je moguće bolje i kvalitetnije. Vođen tom mišlju, već više od dvije godine pronašao sam, uz kuhanje, još jednu svoju strast a to je trail trčanje, tj. trčanje po brdima. Svaki vikend, nekad čak i preko tjedna odjurim na Medvednicu kako bih uživao u ljepotama prirode, u tišini, u miru kojeg pruža ta okolina. Ono što je posebno u tome je bivanje u trenutku tijekom takvog trčanja. Svi problemi nestaju, sve postaje manje bitno, samo šuma i ja. Takav osjećaj imam i kod kuhanja – dok kuham, ja se zabavljam, igram, uživam u procesu, posvećen sam maksimalno tome. Promatranje tog procesa i osjećaj stvaranja svakog jela je nešto u čemu uživam i što zaista je moja strast. To je nešto što bih radio kad se i odmaram, što bih radio i kad ništa ne bih radio. A tu strast svatko od nas može pronaći jer svatko je ima u sebi, svatko od nas ima neku posebnost, neki razlog zašto smo ovdje. Neku posebnost koju možemo pokazati svima.

Foto: Plant-based Full of Taste