Martina Vitas: Kad te “spasi” svojim odlaskom…

Tijekom posljednjih sedam godina, prije zastoja svijeta i korone, puno sam putovala. Samo prošle godine bila sam na Tajlandu, u Turskoj, Crnoj Gori, Srbiji i na kraju sam završila – na Kubi! Na Tajland sam išla sama jer sam dobila na nagradnoj igri avionsku kartu i hotel od 5*, u Tursku sam vodila sina na more jer je jeftinija nego Jadran, u Crnu Goru sam išla prijateljici, Srbija je bila poslovni put (uz neizostavno zadovoljstvo izlazaka po Beogradu), a Kubu, koja je bila poput šlaga na torti, umalo sam propustila.

Naime, na Kubu sam otišla učiti plesati salsu u aranžmanu kluba Bailando Journey, koji vodi moja draga prijateljica Rose. Upoznala sam je na Baliju prije dvije godine i postale smo super prijateljice nakon što sam je zamolila da me poslika uz bazen, gdje smo obje došle samo na jedan dan. Je li to bilo slučajno?! Ma ništa nikada nije slučajno pa ni tada nije bio moj odabir da baš nju to zamolim. Rose živi po čitavom svijetu kao nomad i freelancerica. Na Baliju je tada živjela tri mjeseca, i teško je bilo pratiti njezina kretanja prije korone. Jedino ju je lockdown mogao zadržati na istom mjestu, jer tada se napokon vratila u rodnu Englesku. Nakon godina rada i života u Bangkoku odlučila je uzeti pauzu od posla i krenuti putovati po južnoj Americi, učeći u svakoj zemlji njihov tradicionalni ples. Tako je nastao njezin Bailando Journey projekt, njezina strast kojom se bavi nakon što završi posao iščitavanja i pisanja raznih stručnih studija, odnosno posla kojim ga financira. Dugo me nagovarala na putovanje na Kubu , no jednostavno nisam više imala novaca kojeg bih mogla odvojiti za to. No, naposljetku mi je osmislila čak i posao koji sam joj odradila te sam tako zaradila za Kubu! Nisam naučila plesati na Kubi, no stekla sam fenomenalna prijateljstva i odlično se provela! Tamo sam upoznala i Lilly, jednu od mojih cimerica na Kubi. Iako je iz Nizozemske, ne zovu je Tulipan, nego Ljiljan!

Upravo na tom putovanju započela je naša WhatsApp grupa, koju je netko od njih dvije nazvao Hot woman advise group. Da se razumijemo, ime je šala. Najmanje se razgovori vrte o tome koliko smo hot, a najviše o našim nesigurnostima i problemima koje imamo s frajerima. Smatrala sam da će se taj međunarodni kružok razlikovati kad je riječ o problemima s kojima se susrećemo. No, vjerujte mi, sve se svodi na isto!

Rose je prije korone živjela čak u Mexico Cityju, pa smo tako slušale njezine priče o “latino loverima”. Osim možda u pristupu zavođenju, sve interakcije, na svim kontinentima i sa svim muškarcima,  na kraju se svode na jednake scenarije. Tko je koga prvi nazvao, koliko je vremena OK da ne odgovori na poruku, kako se ponašaju na dejtu… Odnedavno je vrlo popularno i to da nalijećemo na muškarce koji bi sve beneficije veze, ali ne žele vezu. Očito je postalo moderno nepreuzimanje odgovornosti – to je danas totalno in u svim zemljama. Lilly je čak nedavno imala slučaj da ju je dečko upoznao sa svojim roditeljima, a onda joj izjavio da ne želi ozbiljnu vezu. Mislim da se to dogodilo čak i na isti dan.

Grupa nam služi upravo za to da nakon ovakvih situacija napravimo kolektivni overthinking na aktualnu temu poput ove – zašto ju je upoznao sa svojim roditeljima, a ne želi vezu?! Nije li taj korak jedan od ključnih u ozbiljnim vezama? Uglavnom, sve se pretvori u ćakulanje baš kao iz epizoda Seks i grada, kada bi cure raspravljale o aktualnostima uz ručak. No, naša varijanta je ipak malo modernija, a iako smo često smo na relaciji Europa-Afrika-Južna Amerika (s iznimkom aktualnog perioda kada nas je korona “privezala” za Europu), izazovi su isti, na kojem god se kontinentu nalazile. Sad smo već, nazovimo to tako, postale “pametnije”, svjesnije činjenice da ako ne ide glatko na početku, neće niti kasnije. Jer, ako zapinje i boli već u “Honemymoon” razdoblju veze kad bi sve trebalo biti ružičasto i kada su svi sretni, što očekivati kasnije kada krene pravi život i problemi?

Sjećam se, kao da je bilo jučer… Prije sedam godina, kad sam se bila “friško” rastala, moja tada, a bome još i sada, single frendica mi je rekla: “Sada ćeš ti vidjeti što se događa vani, u ovoj džungli!”. Nisam to mogla niti naslutiti. Štošta se dogodilo u tih sedam godina! Neke od situacija sam opisala i u svojoj knjizi. Neki se dan Lillyn bivši zaručio, na što je Rose dodala: “You dodged the bullet”, iliti, izbjegla si metak. “Čestitam!” Zaista, ponekad nas oni sami “spase” od sebe samih svojim nevjerama, preljubom. Da su pravi, ostali bi tu, voljeli nas, mazili i pazili. To spašavanje ostavljanjem nedavno se i za mene pokazalo ispravnim, pa sam postala zahvalna istog momenta kada vidim da neće biti ništa od nekog prijateljstva ili veze. Jednostavno se zahvalim na još jednom spasu od nekoga tko mi očito ne treba biti više u životu.

Često nismo sposobni odnose realno procijeniti dok su nam uključene emocije. Kad emocije nestanu, a odnos sagledamo izvana, vidimo da ta osoba uopće nije bila kompatibilna s nama. Sve dok smo zavedeni kemijom strasti ili zaljubljeni u ljubav, ne vidimo da smo možda u potpunosti paralelni svemiri. Da ne pukne je određenom trenutku, budite sigurni, puklo bi prije ili kasnije.

Sada razmišljam na način da mi je puno bolje i jednostavnije biti sama nego biti s nekime s kim se čupam i svađam oko gluposti zato što si uopće ne odgovaramo. Možemo oboje biti odlične osobe, ali ako spoj jednostavno ne “klapa”, čemu se mučiti? Kompatibilnost je u mojim godinama (preko 40) teško pronaći jer tada svatko ima izgrađenu viziju sebe – tko smo, što smo i kamo idemo. Tako bi barem trebalo biti. Ako ništa drugo, svi bismo trebali već imati iskustva u prepoznavanju onog što ne želimo. Žene to brže shvate, no muškarcima, rekla bih, ipak treba malo duže. Oni se godinama bave poslom i karijerom kao primarnim fokusom, pa im sve vezano za odnose sa sobom samima i s nama ženama kasnije sjeda. Znam da generaliziram, ali to je ono što vidim kad se osvrnem oko sebe. Kad imaš 20 godina puno je lakše naći ljubav, nego li viziju života. U dvadesetima mi nije bilo bitno je li se dečko ostvario u poslu i proputovao svijet. Svi smo tek kretali sa životom. S 20 godina svi uglavnom imaju jedan jedini životni cilj koji glasi – “Kako se što bolje zabaviti?”. Sada, s 40 godina, to je ipak druga priča. Sada smo svi puni prtljage iz prošlosti i opterećeni njome. I dalje gledamo kako da se zabavimo, ali da se cijeli taj kofer ne raspadne u stotine komadića. Sve to treba uskladiti i “ižonglirati” kako bi svi bili sretni.

Na kraju ovog uvoda u crtice iz mog života (i iz moje internacionalne ženske WhatsApp grupe), budite sigurni u jedno – izvještavat ću vas o svojim životnim dogodovštinama kojih imam i previše, a tu i tamo ubacit ću i cure s nekom od njihovih priča. Bit će to verzija domaćeg, balkanskog Seks i grada… OK, više Ljubavi i grada. No, znate već o čemu govorim! 😊  Stay tuned and follow!

With <3, M.!

Piše: Martina Vitas

Foto: Pexels