Ukradena pažnja: zašto se više ne možemo koncentrirati?

Prosječan raspon ljudske pažnje spao je na osam sekundi, što je manje od onog kod zlatne ribice koja se može pohvaliti s devet, pokazalo je Microsoftovo istraživanje koje je 2015. godine uzdrmalo svijet i preko noći postalo viralno. Mada se doima kontroverzno i provokativno, možda ste i sami primijetili da vam je sve teže koncentrirati se ili da je fokus djece i mlađih generacija oslabio. Da odmah na početku raščistimo; kao prvo, niste jedini (i niste lijeni, nedisciplinirani…) i nije vaša krivnja – svima se to događa svakodnevno; a kao drugo, vaša pažnja nije oslabjela, nego su vam je ukrale vrlo moćne sile, kako tvrdi autor Johann Hari. Kad jednom shvatite zakulisne igre moćnika, možete primijeniti smislena rješenja koja će vam pomoći reflektor svoje pažnje zadržati na svom cilju unoseći više svjetlosti u vlastiti život.

Teško vam je odrediti prioritet nad stvarima koje su vam stvarno važne, misli vam lako odlutaju dok pišete, vježbanje vam brzo dosadi, čitanje vam je naporno poput trčanja, teško se punom pažnjom posvećujete dijalogu. Slobodno vrijeme ispunjavate nasumičnim kratkim razdobljima besmislenog pregledavanja interneta ili skrolanjem po društvenim mrežama. Um većine ljudi, poput zaigranog majmuna, skače s jedne stvari na drugu, pa nije čudno da ste iscrpljeni od neprestanog razmišljanja o nečemu.

Johann Hari, bivši istraživački novinar, u jednom od svojih bestselera – Ukradena pažnja (Planetopija) – bavi se pitanjem presudnim za našu budućnost: Što nam to neprestano i sve više podriva pažnju? U knjizi koja otvara oči, 43-godišnji autor britansko-švicarskog podrijetla tvrdi da je naš fokus postupno oduziman tijekom određenog razdoblja i da se zbog toga krećemo prema globalnoj krizi.

Rapidan gubitak fokusa Hari je prvo primijetio kod sebe. Osjećajući se nesposobnim da zadrži pažnju na svom omiljenom hobiju – čitanju – odvažio se na drastičan eksperiment. Otišao je na tromjesečni odmor bez mobitela i računala kojim se može spojiti na internet. “Bilo mi je dosta ovisnosti. Morao sam razbistriti um”, napisao je u svojoj knjizi. Pomisao da ga ne obasipaju ponekad dvojbenim vijestima na društvenim mrežama u odnosu na probrane i provjerene informacije o događajima iz prethodnog dana u obliku tiskanih novina za njega nije bilo ništa manje doli blagoslov.

Tijekom perioda od tri godine, osim vlastitog istraživanja utjecaja digitalnog detoksa na povećanje pažnje, Hari je za potrebe pisanja knjige intervjuirao više od 250 stručnjaka iz cijelog svijeta otkrivši hrpetinu bombastičnih istraživanja. Primjerice, da se studenti u prosjeku fokusiraju na zadatak samo 65 sekundi, a da se prosječan djelatnik u uredu danas usredotočuje na zadatak tek tri minute.

“Vaš mozak može stvoriti samo jednu ili dvije svjesne misli istodobno. Ne više”, rekao je Hariju prof. Earl Miller, dobitnik prestižnih nagrada za neuroznanost. Znanstvenik objašnjava da naš mozak ima ograničen kapacitet i da se to neće promijeniti. Ali umjesto da to prihvatimo, korporativni nam je svijet usadio misao (utemeljenu pri osmišljavanju prvih računala 1960-ih) da je multitasking jedan od osnovnih atributa koji se traži kod zaposlenika i da trebamo moći žonglirati s raznovrsnim zadacima, poput bezgrešnog robota.

Multitasking je kontraproduktivan, kako je naglasio profesor, jer kvari koncentraciju. Kao što je navedeno u knjizi, pojedincu su u prosjeku potrebne 23 minute da povrati pažnju ako ga nešto prekine, a većina radnika nikada ne uspije imati ni sat vremena neprekidnog rada tijekom običnog radnog dana. Iako se istraživanje temelji na studiji provedenoj u SAD-u, vjerujemo da je primjenjivo na korporacije u bilo kojem dijelu svijeta.

Kradljivci fokusa

Drugi nezdravi obrasci rada, poput prekovremenih sati, osim što potkopavaju produktivnost i nisu održivi, također su opisani i kao uobičajeni krivci za krađu fokusa. Zemlje koje su uvele četverodnevni radni tjedan uspjele su održati zdravu razinu produktivnosti, a zaposlenici su uspjeli uspostaviti bolju ravnotežu između poslovnog i privatnog života. Previše posla se, naravno, dovodi u vezu i sa stresom, zbog kojega ste skloniji distrakcijama i koji koči vašu sposobnost razmišljanja. Tu je i stalna potreba da budemo online i dostupni, a koja remeti naše vještine fokusiranja. Uzmimo primjerice boom konferencijskih sastanaka preko Zoom platforme tijekom pandemije, koji je već iznjedrio dijagnozu – Zoom umor ili sindrom videopoziva – koja se očituje simptomima burnouta.

Potreba da smo neprestano online povezuje se i s preopterećenošću informacijama, što nepovoljno utječe na vašu sposobnost da zadržite u pamćenju ono što ste maločas apsorbirali. Prema podacima iz knjige, informacije koje su 80-ih godina ljudi dobivali s TV-a, radija i iz novina iznosile su oko 40 novosti na dan, a ta se brojka 2007. godine popela na 174 nove informacije dnevno. Možemo samo zamišljati koliko je porasla u posljednjih 16 godina koje su obilježene hypeom društvenih mreža, blogova, online portala, podcastova… Zaslugom bliještećih ekrana, koji kao da su mnogima zalijepljeni za dlan, opada i globalna navika čitanja jer ljudi postaju skloni “skeniranju” tekstova i preskakanju kompletnih odlomaka.

Ono što nam možda najviše krade pažnju su društvene mreže poput Facebooka, Instagrama, YouTubea i TikToka čiji inženjeri neprestano razvijaju nove strategije kako da korisnika što duže zadrže na ekranu. Koncept beskonačnog skrolanja (često apsurdnog sadržaja) postiže da korisnici potroše 50 posto više vremena na društvenim medijima. Bivši Googleov inženjer Tristan Harris u dokumentarcu Društvena dilema otkrio je zastrašujuću činjenicu: “Možete se vi pokušati kontrolirati, ali postoji tisuću inženjera s druge strane ekrana koji rade protiv vas.”

Koje su posljedice gubitka pažnje i postoje li rješenja?

Osim uspona perpetuum mobile tehnologije koja se nikad ne umara (a mi bismo je trebali pratiti), postoji niz drugih primjera, poput globalne iscrpljenosti, porasta stope ADHD-a, stresa i sve lošije prehrane, koji negativno utječu na naše mentalno zdravlje. A zašto je sve to u konačnici toliko važno na globalnoj razini? Kako pojašnjava autor, kad vaša sposobnost koncentracije i obraćanja pažnje oslabi, slabi i vaša sposobnost da postignete svoje ciljeve. Kad ne možete obratiti pozornost, manje ste kompetentna osoba, a kad ste manje kompetentni, imate nižu razinu samopouzdanja. Ako ne možete postići svoje ciljeve, riješiti probleme i poboljšati svoj život, postajete tjeskobni, nesretni i potencijalno depresivni.

Sada se postavlja pitanje je li moguće povratiti koncentraciju bez bijega na pusti otok? “Gotovo svi žele balans – želimo vrijeme kad ćemo biti u kontaktu i vrijeme u kojemu možemo više razmišljati u miru. Ono što ne želimo je to da nas stalno prekidaju i da se ne možemo fokusirati. Naša želja je razumna – želimo ravnotežu”, navodi Hari dajući nam primjer što možemo učiniti kao društvo da bismo potaknuli pozitivne promjene.

“Danas oko 35 posto radnika smatra da nisu u mogućnosti uopće isključiti svoj mobitel jer bi im šef mogao poslati e-mail u bilo koje doba dana ili noći. U Francuskoj su radnici odlučili da je to nepodnošljivo i napravili su pritisak na svoju vladu – i sada imaju zakonsko “pravo na prekid veze”. Postoji mnoštvo potencijalnih promjena poput ove koje nam mogu pomoći vratiti dio pažnje”, kaže Hari zaključujući: “Dr. James Williams objasnio mi je da je sjekira postojala 1,4 milijuna godina prije nego što se netko sjetio staviti dršku na nju. Cijeli internet postoji tek 10 000 dana. Možemo popraviti ovu situaciju ako želimo.”

Pročitajte: Ove jeseni napravite digitalni detoks u par lakih koraka

Foto: ilona titova/iStock/Getty Images Plus, Pexels