Upitali smo psihologinju: Kako zadovoljiti dječju potrebu za igrom i druženjem za vrijeme trajanja pandemije?

Držeći se smjernica koje se odnose na “društveno distanciranje”, a koje nalažu izbjegavanje fizičkih kontakata s drugim osobama, potrebno je pronaći nove oblike druženja i provođenja vremena za djecu. Mnogi roditelji se pitaju na koji način bi mogli ispuniti dan svojim školarcima i koje aktivnosti ponuditi djeci koja su sada za vrijeme trajanja pandemije najviše vremena upravo u stanu ili kod kuće. Djeca prirodno imaju veliku potrebu za igrom i druženjem, zato je važno da kao roditelji prepoznamo i njegujemo dječju želju za zajedničkim igrama.

Roditelji koji trenutačno zbog situacije oko Covid-19 rade od kuće, trebaju se organizirati na posve novi način. Uskladiti poslovne i obiteljske obveze je uvijek bio izazovan zadatak. Najbolje je krenuti od iskrenog razgovora s djetetom i riječima koje su primjerene dobi djeteta objasniti novonastale okolnosti. Tako ćemo objasniti da trenutno dok traje opasnost od zaraze, mama ili tata rade od kuće, ne odlaze ujutro na posao, ali poslovne zadatke moraju obaviti.

Mnoga mlađa djeca su stalno potrebita pažnje, pa u vrijeme kada vrtići ne rade, potrebno je da se kao roditelji organiziramo i zatražimo podršku ostalih odraslih članova obitelji ili starije djece. Kao i u školi ili vrtiću, dijete zna u koje vrijeme je doručak, kada je vrijeme za igru ili učenje ovisno o dobi, kada je ručak, pa pauza za igru, pa opet učenje ili igra. Djeca imaju potrebu za jasnim rasporedom dana, a što je dijete manje, to je potrebno raspored više prilagođavati potrebama djeteta. Malom djetetu ćemo najavljivati jednu aktivnost nakon druge, zaredom navodeći najviše dvije aktivnosti. Dok ćemo kod većeg školarca već moći iznijeti raspored za idući dan već večer prije.

Djeca trenutačno ne idu u vrtiće ni škole, ali potreba za strukturom dana je stalna ljudska potreba i za vrijeme trajanja pandemije, na roditeljima je da djeci osiguraju što optimalan raspored u danu. Zato je korisno s djetetom napisati raspored dana, dogovoriti kad je vrijeme rezervirano za posao, a kada ćemo se posvetiti djetetu. Mnoga školska djeca se samostalno služe tabletom/računalom pa je potrebno da redovito prate i izvršavaju školske i domaće zadaće koje im šalju učitelji putem interneta. Za mlađu djecu tu je televizijski program na kojem se prati razredna nastava. Ako je moguće, roditelji bi trebali zajedno s djetetom pratiti dislociranu nastavu te tako pokazati koliko je učenje bitno, poticati razgovore i daljnje istraživanje zanimljivosti koje su naučili, produbljivati znanja daljnjim istraživanjem o nekoj temi, ili sudjelovati u pregledavanju domaće zadaće. Jer online ili TV nastava je ipak nastava, i dijete ima određene zadatke koje treba pratiti i naučiti, a roditelj je tu da dodatno potakne dijete ili pregleda domaću zadaću. Naravno, ovisno o dobi djeteta roditelj se fleksibilno prilagođava jer su neka djeca samostalnija dok druge više treba ohrabrivati i poticati.

Vrijeme smanjenih socijalnih i fizičkih kontakata je vrijeme koje ne možemo ispuniti samo online vremenom, tu smo zato da svoje mališane odvedemo na zrak, u kreću šetnju na otvorenome ili uz more. Roditelju se otvaraju brojne mogućnosti da se zanima za igre ili za stvari koje zanimaju njegovo dijete, da pokaže iskreni interes i da polako uđe u djetetov svijet. Vrijeme koje provodimo boraveći u istom prostoru stana ili kuće još uvijek nije zajedničko vrijeme, pa je potrebno uskladiti vrijeme za obveze i vrijeme za posvećenu pažnju djetetu. Kad se igramo ili učimo s djetetom, u to vrijeme nećemo provjeravati online objave, odgovarati i dopisivati se, voditi telefonske razgovore ili jednim okom pratiti vijesti na TV. Vrijeme koje odvojimo za dijete, posvetimo samo njemu, to je ono što nazivamo posvećenom pažnjom, jer je upravo to vrijeme ono koje djeca pamte i kojeg se sjećaju, vrijeme u kojem shvaćaju koliko su nam važni i bitni.

Piše: Maja Hatvalić Capurso, mag. psihologije

Foto: Marisa Howenstine / Unsplash