Usprkos multiploj sklerozi, Darija je prehodala dva Camina i priprema se za Ironman. Za sve nas ima važnu poruku

Svakog dana 41-godišnja Darija Gašparović budi se u pet sati ujutro. Nakon kave i doručka, u 6:30 već je na prvom treningu. Nekad na stazi, a nekad u bazenu. I tako dva puta dnevno, šest dana u tjednu. Dio je to njezinih priprema za zahtjevnu utrku Ironman, odnosno Half Ironman, koja uključuje 1,9 km plivanja, 90 km vožnje bicikla, 21,1 km trčanja. Utrka bi se trebala održati sljedeće godine u svibnju u Grazu. Prije toga, Darija planira odraditi nekoliko triatlonskih utrka kako bi se pripremila na to što je čeka. Njezin pothvat veliki je sportski izazov, a ona, iako se većinu svog života bavila i još uvijek bavi sportom, nije profesionalan sportašica. No njezin izazov bit će još i veći, jer Darija boluje od multiple skleroze, unatoč kojoj od aktivnog sportskog života ne odustaje.

“Za mene odustajanje nikad nije bila opcija, pa tako ni u trenutku kad sam morala ostaviti svoju najveću ljubav, plivanje, pa i fakultet na neko vrijeme, staviti doslovno sve na “on hold”. Cijeli moj do tada poznati ritam je nestao jer u moj život je ušla multipla skleroza i iz dana u dan sam morala učiti kako živjeti s njom. Ali nisam se dala, uvijek bih pronašla neki motiv koji bi me gurao naprijed, koliko god bilo teško”, naglašava. Da boluje od multiple saznala je s 18 godina, a nakon nekoliko prvih godina borbe s prilagodbom na bolest i sve njezine probleme, Darija je bila poput sasvim obične djevojke.

“Godinama nitko nije znao da bolujem od multiple, jednostavno nisam željela pričati o tome, što se pokazalo jako dobrom odlukom. Vrlo često ljudi na neki svoj način žele pomoći, ali nažalost ni ne znaju što je to multipla i s čime se mi oboljeli borimo. Iz tog razloga dugo sam šutjela kako bih sačuvala mir u sebi i sama ju upoznala, na svoj način. Jer, ona je zaista individualna, kod svake osobe je drukčije, a opet su većini simptoma jako dobro poznati i jednaki. Bojala sam se i predrasuda društva, ali ove godine na Svjetski dan multiple skleroze sam napokon pristala javno reći da sam ja osoba koja boluje od multiple već 23 godine i da me to nije spriječilo da prehodam dva Camina i da krećem s pripremama za Ironman”, kaže.

Svoj prvi Camino de Santiago prehodala je 2018. godine potaknuta filmom The Way. Prije toga nije bila u stanju pretrčati, pa ni prehodati krug oko Jaruna. Za taj put pripremala se devet mjeseci.

“Moj prvi Camino – francuski, prehodala sam 2018 g. u dužini od 830 km. Je li to bila hrabrost ili ludost još nisam ni sama odgonetnula. Samo sam jednog dana donijela odluka da moram nešto napraviti u svom životu, nešto samo za mene. Moje vrijeme, moj prostor. Bar pokušati i vidjeti mogu li ja to. Drugi Camino, portugalski, uslijedio je godinu dana nakon 2019. u dužini od 650 km. Tada sam i psihički i fizički bila spremnija na sve ono što me na putu čeka, tako da mi je bilo nešto lakše. Naravno da nikada s multiplom ne znate kako ćete se osjećati jer to je bolest s tisuću lica i može vas svaki dan uštipnuti ili ošamariti na svoj način”, ističe.

Naučila je živjeti sa svojom “podstanarkom”, kako naziva multiplu, i pratiti signale koje joj šalje njezino tijelo. Kada je umorna, odmara se, izbjegava stres, jer je on upravo okidač niza njezinih zdravstvenih problema. Nedavno je dala otkaz na poslu i posvetila se treninzima.

“Triatlon Ironman nije namijenjen samo muškarcima ili zdravim osobama. Glavni moto Ironmana je “Anything is Possible”. Manji broj žena odlučuje se na ovako nešto, ali rekla bih da je najbitnije to koliko si jak i čvrst u glavi. Mene je moja multipla naučila jednom discipliniranom načinu života jer njega se i dobro “nosim” svih ovih godina. Ja se ne pokušavam natjecati s drugima, meni je ovo natjecanje sa samom sobom i otkrivanje vlastitih snaga. Trenutačno sam u fazi jačih treninga do dva puta dnevno šest dana u tjednu. Naravno, sve to ovisi o tome kako se osjećam i kako to moja “podstanarka” (kako ja volim zvati multiplu sklerozu) podnosi. Češće me umara nerazumijevanje okoline oko mene koja misli da moram odrađivati treninge kao višegodišnji vrhunski sportaš. Osobito učestala pitanja koliko sam kilometara odradila i koje mi je prolazno vrijeme ili komentari da to nije dovoljno dobro za pripreme za Ironman. Pokušavam to zanemariti i furati svoj ritam”, naglašava.

Njezina je želja upravo svojim primjerom potaknuti druge, i zdrave i bolesne, da izađu iz svoje zone komfora, da se uhvate u koštac s izazovima, i uvijek pokušaju dati još više od sebe.

“Od kada sam javno počela stavljati postove na društvenim mrežama kako se osjećam i kako napreduju moji treninzi bez da ih “uljepšavam”, javilo mi se na stotine ljudi, među kojima su i najzdraviji ljudi. Pišu mi koliko sam ih motivirala, komentiraju da su do sada tražili izgovore i da moraju stati s time jer ako mogu ja s multiplom mogu i oni, ako ništa barem pokušati. Zaista nije bitno ima li netko multiplu ili ne, zaista nije bitno možeš li prehodati 20 km ili samo 500 m, važno je da si ponosan na sebe i na svoj najmanji uspjeh”, kaže.

Darija je pokrenula crowdfunding kampanju kako bi prikupila sredstva koja su joj potrebna za nastup na utrci, a mi se nadamo da će sljedeće godine, ako to prilike i dopuste, ona svoj cilj i ostvariti. I vjerujemo kako će ubrzo nakon toga već planirati neke nove pustolovine.

“Ono što bih htjela poručiti svima, bez obzira na to imaju li multiplu sklerozu ili su zdravi, jest da nikad ne odustaju od svojih ciljeva i snova. Promjene u životu moguće su samo ako ne odustanete i suprotstavite se svim preprekama koje su na vašem putu. Kad vam se nešto ne da ili vam je preteško ili čujete taj glas koji vam govori da vi to ne možete, baš tada zapnite najviše. Bio to Ironman ili kako god ga mi nazvale, to je još samo jedan test kojim ćete dokazati same sebi da najveće prepreke postoje uglavnom u ljudskom umu”, poručuje.

Tekst: Antonija Vrčić

Foto: Privatna arhiva