Kako se nositi s uznemirujućim sadržajem na društvenim mrežama? Odgovore nam je dala stručnjakinja

Posljednjih tjedana vijesti su prepune teških priča o nasilju i patnji. Snimke sukoba, konferencije za novinare s potresnim prizorima i slike koje izazivaju tugu.

U ovakvom okruženju, pronalaženje ravnoteže između informiranja o svijetu oko nas i brige o vlastitom emocionalnom stanju postaje sve izazovnije.

Kako zadržati angažman, ostati informiran, a istovremeno sačuvati vlastito mentalno zdravlje? Unatoč tome što ste svjesni da su nasilje i tragedije dio ljudske povijesti, tehnologija svima omogućuje da svakodnevno budu svjedoci ekstremnih situacija na način koji može duboko utjecati na psihu – i to dugoročno. Stvar dodatno pogoršava izrazito čudan kontrast na društvenim mrežama, gdje se u istom feedu, jedan za drugim, mogu pojaviti dramatični ili uznemirujući sadržaji i ljudi koji umiru, a iza toga fotografija ili video nečijeg modnog outfita ili ručka u restoranu. Lako je postati preplavljen te pasti u ponor ogorčenosti i tuge.

Iako može zvučati sebično stavljanje vlastitog mentalnog zdravlja u prvi plan usred globalnih problema, važno je prepoznati potrebu za brigom o sebi. Upravo o tome porazgovarali smo s Matejom Marinić, mag. rehab. educ., specijalizanticom transakcijske analize – psihoterapija.

Kako uobičajeno izlaganje uznemirujućim sadržajima na društvenim mrežama, kao što su rat, sukobi ili nasilje, može utjecati na naše emocionalno i mentalno zdravlje?

Uznemirujući sadržaji koji su vezani za aktualna događanja u svijetu, a koje možemo pronaći na društvenim mrežama, ali i onim tradicionalnim oblicima medija – poput dnevnih vijesti i novina, imaju negativan utjecaj na emocionalno i mentalno zdravlje pojedinca. S obzirom na globalizaciju i činjenicu da živimo u “digitalnom globalnom selu”, događaji koji se zbivaju u određenim dijelovima svijeta nam se u današnje vrijeme više ne doimaju tako “dalekima”.

Iako na racionalnoj razini mi možemo znati da se određeni uznemirujući događaji (ratovi, sukobi bilo koje vrste, prirodne nepogode uslijed globalnog zatopljenja itd.) zbivaju negdje daleko od nas i našeg doma, to ne znači da nas na emocionalnoj razini ta ista vijest nije dotaknula. Naprotiv, zasigurno jest – bili mi toga svjesni ili ne.

Naš mozak kontinuirano prima informacije iz okoline i emocionalni dio mozga reagira na njih kao da se mi doista nalazimo u središtu tog događaja. Doduše, reakcija na razini tijela možda neće biti toliko “intenzivna”, no momenti u kojima percipiramo video, sliku ili riječ koja je uznemirujućeg karaktera naše tijelo i živčani sustav doživjet će kao mali okidač stresa. Obrambene reakcije našeg tijela i primjerice, lučenja hormona adrenalina, će tada biti “blago” povišene.

Sve to ostavlja danak na naše mentalno zdravlje jer je unutar nas na određenoj nesvjesnoj razini prisutna konfuzija – “jesam li doista siguran/a ili ne?” Naš mozak teško razlučuje razliku, on svaku sliku, video i riječ shvaća doslovno i sukladno tome reagira onako kako mu je to prirodno zadatak.

Stoga svakodnevno gledanje uznemirujućih sadržaja pridonosi pojavi anksioznosti i depresije. Kod osoba koje su po temperamentu skolnije povišenoj anksioznosti – sadržaji poput nasilja, ratova, scene prirodnih nepogoda i sl. održavaju i dodatno utječu na povišenu razinu anksioznosti.

Činjenica je da danas rijetko koju vijest iz bilo kojeg dijela svijeta teško možemo “propustiti”, osim u slučaju da svjesno ne pratimo vijesti i zbivanja u medijima.

Mateja Marinić, mag. rehab. educ.
specijalizantica transakcijske analize – psihoterapija

Koje strategije ili tehnike možemo koristiti da bismo se zaštitili od prekomjernog stresa ili emocionalnog iscrpljivanja dok koristimo društvene mreže, ali i općenito takvu vrstu vijesti koja nam je pružena na svakom uglu?

S obzirom na to da današnji mainstream mediji za vlastiti profit iskorištavaju čovjekovu prirodnu “znatiželju” prema gledanju izrazito uznemirujućih događaja, dugo ćemo još čekati promjene od sustava kao takvog.

Stoga je najbolje rješenje preuzimanje vlastite odgovornosti i ne “padati” na naslove koji za cilj imaju samo privući našu pozornost kako bi kliknuli na napisani članak koji vodi do uznemirujućih scena ili fotografija.

Također, ono što možemo učiniti jest “pročešljati” vlastiti feed na Facebooku ili Instagramu te otpratiti sve stranice i profile koji plasiraju uznemirujuće sadržaje, isključiti “obavijesti” na mobitelu koje dolaze od aplikacija društvenih mreža, odrediti “screen-time” limit na svom pametnom telefonu, usmjeriti pozornost na vlastito ponašanje, odluke koje donosimo i kreirati svakodnevicu i rutinu koja će nas podržavati da budemo prisutni u “ovdje i sada”, u sadašnjem trenutku i odnosu s drugima.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Mateja Marinić (@mateja.marinic)

Kako se nositi s kontrastima na društvenim mrežama, gdje se u istom feedu mogu pojaviti dramatični ili uznemirujući sadržaji, a zatim slijedi nešto potpuno nevezano i površno poput mode ili zabave?

Društvene mreže su sinonim kontrasta ljudskog funkcioniranja i one kao takve nisu u potpunosti odraz stvarnog života. Na društvenim mrežama ćemo u nekoliko sekundi svjedočiti ekstremnim polaritetima – s jedne strane, fotografijama života ljudi koje simboliziraju “ideal” i savršenstvo kojem teže, s druge strane videima i fotografijama uznemirujućeg sadržaja, primjerice ljudi koji pate u ratnim područjima.

Takva “prezentacija” sadržaja može dovesti do toga da na određeni način gubimo puni kontakt sa svojom realnošću zbog kojih nismo toliko prisutni u okolini u kojoj se trenutačno nalazimo i zajednici u kojoj živimo. Najbolji način nošenja jest biti svjesno prisutan u zajednici u kojoj živimo.

Ako nas određeni aktualni događaji u društvu i svijetu uznemiruju i ako želimo, možemo aktivno doprinositi rješenju određenog društvenog problema – recimo, uključiti se u rad neprofitnih organizacija koje se bave određenom društvenom temom i problemom, donirati, pridružiti se grupama koje pružaju pomoć, podršku i sl.

Svjesnost toga da društvene mreže funkcioniraju po određenom principu i algoritmu kojem je cilj plasirati sadržaj koji najviše privlači pozornost ljudi, a ne kvalitetu sadržaja – pomaže u tome da razumijemo kako one kao takve nisu u potpunosti odraz stvarnosti života i da život kao takav nije isključivo crno-bijel.

Postoje li načini kako prilagoditi ili filtrirati sadržaj na društvenim mrežama prema vlastitim emocionalnim potrebama, što možemo učiniti?

Važno je voditi računa o higijeni društvenih mreža koje koristimo. Kada to kažem, ponajprije mislim da svjesno korištenje tih aplikacija – pitati se s kojim ciljem i svrhom koristim određenu platformu i što želim doznati na njoj.

Također, redovito provjeravanje koje profile i dalje želimo pratiti, a koje ne, također je dio “digitalne higijene”. Ponekad na društvenim mrežama znamo pratiti i po nekoliko stotina profila i stranica – pitanje koje si možemo postaviti je – je li doista potrebno toliko sadržaja pratiti ili mogu napraviti selekciju profila i stranica koje mi trenutno koriste?

U konačnici, algoritam će se uvijek prilagoditi onim sadržajima na koje najviše “klikamo” i na kojima se najviše zadržavamo te će iste te sadržaje ponovno plasirati na feed. Kao i u prethodnom odgovoru, ono što još možemo učiniti je isključiti “obavijesti” na mobitelu koje dolaze od aplikacija društvenih mreža te odrediti “screen-time” limit.

Koje su zdrave granice konzumiranja medijskih sadržaja koji su emocionalno zahtjevni? Kako osoba sama može prepoznati kad je potrebno prestati s praćenjem takvih vijesti na društvenim mrežama?

Sumatram važnim istaknuti da imamo pravo ne pratiti aktualna zbivanja u svijetu, odnosno u medijima, s ciljem zaštite vlastitog mentalnog zdravlja. Zdrave granice su one koje sami odredimo, a za koje znamo da će nam pomoći u očuvanju mentalnog zdravlja, u svakodnevnom funkcioniranju na poslu u obitelji i sl.

Svjesna odluka da ne želimo biti svakodnevno obavještavani o aktualnim zbivanjima u svijetu je sasvim legitimna, upravo zbog toga što doista živimo u svijetu u kojem smo kontinuirano preplavljivani informacijama, a za koje nemamo realnog kapaciteta nešto konkretno učiniti s njima.

Kad prepoznamo da nam sadržaj bilo koje vrste na društvenim mrežama više šteti nego koristi, ako osjećamo da nas sadržaj emocionalno uznemiruje ili da zbog izloženosti sadržaju postajemo mentalno preokupirani njime, čak i toliko da nam je teško biti prisutnima u sadašnjem trenutku i obavljati svakodnevne aktivnosti i obveze. To onda znači da je vrijeme za postavljanje granice u obliku ograničavanja pristupa sadržaju određene osobe ili stranice. Svima nam je dostupan i svi možemo u bilo kojem trenutku kliknuti unfollow – stoga nije naodmet početi ga koristiti.

Kako se nositi s empatijom i suosjećanjem prema ljudima koji trpe ili su ugroženi, a istovremeno znati da na neke stvari ne možemo utjecati?

Empatija je sposobnost osobe da na kognitivnoj, tjelesnoj i emocionalnoj razini može razumjeti i primjereno odgovoriti na osjećaje i situaciju u kojoj se druga osoba nalazi. Ako smo osoba koja ima izraženiju sposobnost za empatiju, bilo kakve vrste uznemirujućih sadržaja u kojima vidimo da drugi ljudi ili životinje pate – to može ostaviti danak i na naše mentalno zdravlje – ako ne koristimo dobre strategije zaštite i ne postavljamo granice u konzumiranju takvog sadržaja. Izraženu sposobnost empatiziranja ne možemo promijeniti – ona je odraz naše emocionalne inteligencije.

Ono što možemo učiniti jest voditi brigu o sebi i promišljati o načinima na koje možemo zaštiti svoje emocionalno i mentalno zdravlje jer preplavljivanje uznemirujućim sadržajima i događajima na koje ne možemo direktno utjecati ne vodi prema konstruktivnom ishodu za nas same. Svoje ponašanje možemo usmjeriti prema konkretnim aktivnostima – kao što sam navela u prethodnim odgovorima – možemo se uključiti u rad neprofitnih organizacija, donirati i sl.

Dakle, do one razine koja je doista u našoj moći i pod našim utjecajem.

Pročitajte: Dubravka Fazlić: Kako svjesno koristiti društvene mreže? 

Foto: Tea Čižmek Mesarić, Getty Images, Pexels