Ovo su najčitanije knjige na svijetu u 2024. godini
Godina 2024. donijela je bogatu književnu ponudu, s brojnim naslovima koji su osvojili čitatelje diljem svijeta. Od dirljivih ljubavnih priča, prek...
Vanda Pavelić Weinert je istaknuta hrvatska kustosica i kazališna kostimografkinja (Zagreb, 30. srpnja 1911. – Zagreb, 7. veljače 1979.) čiji rad do sada nije bio monografski obrađen i predstavljen. Od 1946. zaposlena je u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt kao muzejska savjetnica i voditeljica zbirke tekstila nametnuvši se kao vrsna poznavateljica povijesti tekstilne umjetnosti i povijesne odjeće u Hrvatskoj. Objavila je knjigu Vezilačka radionica 17. stoljeća u Zagrebu (Zagreb 1988.) i priredila brojne izložbe. Kao kostimografkinja, osobito se istaknula radom na dramskim i opernim predstavama Hrvatskoga narodnoga kazališta u Zagrebu, ali i u drugim zagrebačkim kazalištima (Komedija, DK Gavella), te u Splitu, Dubrovniku i Rijeci, kao i izvan hrvatskih granica (Trst, Novi Sad, Skopje), uglavnom u suradnji s redateljima Vladom Habunekom i Kostom Spaićem te scenografima/slikarima Edom Kovačevićem, Boškom Rašicom, Kamilom Tompom i Edom Murtićem. Pridonijela je profesionalizaciji kostimografske struke i modernizaciji kazališne slike pedesetih i šezdesetih, te svojim radom u kazalištu kao i pedagoškim radom na Odsjeku za kazališni kostim zagrebačke Akademije za primijenjenu umjetnost i na Odsjeku za scenografiju zagrebačke Akademije za kazališnu umjetnost obilježila povijest hrvatske kostimografije i kazališta te utjecala na brojne kostimografe poput Ljubice Wagner, Ike Škomrlj i Diane Kosec Bourek koje je i danas navode kao veliku učiteljicu i kreativni uzor. Knjiga ima 248 tiskanih stranica, i sadrži urednički uvodnik dr. art. Ivana Bakal; tekst Guide Quiena „Kustosica krhkih spomenika“ o njezinom kustoskom radu u MUO-u te potom tekst dr. sc. Martina Petranović o kazališnom radu. Dizajn knjige potpisuje Kuna Zlatica.
Knjiga je publikacija biblioteke Kazališna likovnost u knjizi – serijala kraćih monografija o istaknutim hrvatskim umjetnicima koji su se bavili kazališnom likovnošću u najširem smislu – scenografima, kostimografima, oblikovateljima svjetla, lutkarima, kazališnim fotografima, dizajnerima kazališnih plakata… – a dosad nisu bili na primjeren način obrađeni i valorizirani te kontekstualizirani u povijest i suvremenost hrvatskoga kazališta i nacionalne kulture.
Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Muzeja za umjetnost i obrt, Zagreb.