Vi birate sami

Evo ležim u krevetu i mislim si je l’ imam išta pametnog i dubokoumnog za reći ovaj put. Ne baš… Možda da maknem ovo „dubokoumno“ pa da ostane samo „pametno“? …

Nope, i dalje ništa. Ok, znači, ovaj puta ništa pametnog, pa hajdemo onda pričati o izlascima.

Dok sam studirala, živjela sam u studentskom domu i izlazila nekih tri do pet puta tjedno, bez pretjerivanja. U biti, bio je to stil života, a ne izlasci. Znate, kao ono s alkoholom: „Ak’ piješ ponekad, onda si alkoholičar, a ak’ piješ svaki dan, onda je to stil života!“ E tako je to nekako bilo kod mene s izlascima. Bila sam uvjerena da ću izlaziti van dok ne umrem. Što bi se vjerojatno i dogodilo da sam nastavila tim tempom nakon što sam završila studij. Nisu mi uopće bili jasni ljudi koji kad se zaposle prestanu izlaziti. Kao, pa u čemu je problem, posao ti dođe isto kao i predavanja, zašto ne bi mogao izlaziti van i napiti se, recimo, usred tjedna? E pa zato što ne ide, ne može, no can do, njet. Osim ako ti posao nije da testiraš madrace ili glumiš lutku koja spava u izlogu, neće ići. Svaka čast iznimkama, ali ja to ne mogu. Usred tjedna nikako, a i kad izađem preko vikenda, treba mi cijeli dan da dođem k sebi. Što reći, koju posluku porati?!? Izgubila ženska kondiciju. I nije da mi je nešto previše žao zbog toga. Izađem kad mi se izađe, punoooo rjeđe nego kad sam studirala, al’ da se ne lažemo, postale su mi druge stvari zanimljivije. Volim otići u kazalište, obožavam kino, mogla bih biti u kinu svaki dan, daj mi da gledam što god hoćeš. Od silnih izlazaka dok sam studirala, nisam stigla ni u kino otići. Volim se družiti sa svojim prijateljima uz finu klopu, čašu dobrog vina, piva (neke stvari se ne mijenjaju), volim se ušuškati ispod tople dekice sa svojim dragim… Volim da mi kosa, odjeća, tijelo ne smrdi po dimu cigareta kad se vratim iz izlaska.

Međutim, uvijek se tu onda nađu ljudi koji te pitaju: „Pa dobro, zašto ne izlaziš? Kad ćeš, ako ne sad? Pretvorila si se u staru babu!“ I onda tebi fino dođe da toj osobi kažeš: „Mama ti je stara baba!“, al’ kako si fin, kulturan i dobro odgojen, ne kažeš to. Iskreno, ne razumijem zašto ljudi imaju potrebu nagovarati te na nešto samo zato što je u nekom periodu života njima to zanimljivo. Meni je bilo extra zanimljivo izlaziti dok sam studirala, imala sam super društvo i mogao se priključiti tko god je htio. Hoćeš ići van? – hoćeš – super, nećeš – ne moraš. Mogu ja i sama, tako je to nekako funkcioniralo sa mnom. Danas, kad mi se ide u kino, ako nemam s kim, odem sama i pritom nemam potrebu ljudima održati predavanje kako su totalno bez veze jer im se ne ide u kino sa mnom. Al’ dobro, ljudi su različiti…

I tako, imam vam ja jednog dragog prijatelja/kolegu koji stalno izlazi i uvijek me nagovara da izađem s njim (ne kao dejt, već kao druženje, uvijek je tu neka veća ekipa u pitanju). Dugo vremena sam ga odbijala jer mi stvarno nije bilo do izlazaka, a onda me pozvao na Expat Meetup. Uglavnom riječ je o druženju, tulumu prije svega ljudi koji nisu iz Hrvatske, a iz nekog razloga žive ovdje, ali ima, naravno i Hrvata. E, sad me dobio, skroz me zaintrigirao, uvijek su mi bili zanimljivi ljudi koji se odluče na život u nekoj drugoj zemlji. Ponekad je u pitanju posao, ponekad studiranje, ponekad ljubav (te volim najviše), a ponekad čista avantura. I tako, odem ja s njim na jedan od tih Meetupova, upoznam brdo ljudi, s potpuno različitih dijelova ovog našeg planeta i odlično se zabavim. Društvo je uistinu šaroliko, od studenata, ljudi koje je posao naveo da dođu u Lijepu Našu, ambasadora, zaljubljenih dušica, nema čega nema. A znate čega ima najviše? Pozitivne energije. Iskreno, toliko pozitivne energije već dugo nisam vidjela na jednome mjestu. Svi se žele upoznati, svi se žele družiti, prvi puta da sam imala priliku doživjeti „minglanje“ u potpunom značenju. Priđeš kome god želiš, upoznaš se s njim i priča krene. I cijelo vrijeme dolazi netko novi tko se želi upoznati… I što je najvažnije, nitko te ne doživljava kao čudaka!

Svi su dragi, svi su simpatični, nitko nikoga ne gleda ispod oka… Ne znam je li to povezano s time što su stranci u pitanju, ili se i mi ponašamo na isti način kad se nađemo u nekoj drugoj zemlji pa želimo steći nove prijatelje??? Jesu li ljudi kada se nađu u novoj okolini otvoreniji? Kako god bilo, mislim da bi svi izlasci trebali izgledati tako, biti nabijeni pozitivnom energijom i druženjem. Bila sam već na tri takva druženja i planiram ići i dalje.

Dakle, drage moje, ako vam se provode vikendi u pidžami, neka tako i bude, ako vam se izlazi vanka svaki dan, izlazite vanka svaki dan (pod uvjetom da to možete izdržati). Nemojte brinuti o tome što drugi misli i biste li vi u određenom periodu života trebali raditi neke stvari samo zato što ih i drugi rade. Neki polude u dvadesetima, neki u četrdesetima, a neki nikad, vi birate sami!

Al’ ponekad se dajte i nagovoriti na neke stvari, zna i to ispasti super. E sad, kako znati na što se treba nagovoriti, a na što ne… Lijepo sam vam rekla, VI BIRATE SAMI!

Pusa, volim vas!