Virtualna ljubav

Dragi dnevniče,

Kako nisam osobiti ljubitelj ljeta, slobodno vrijeme ubijam gledajući božićne filmove dok mi nadolazi svježi zrak izazvan od strane zaleđenog karnistra koji je „svoje mjesto pod suncem“ našao ni manje ni više nego ispred ventilatora.

Božićnu idilu usred srpanjskog dana, sasvim uspješno prekinulo je zvono telefona.Pa mobitela i onda nanovo telefona. Bio je to moj bivši koji je ostavio ključeve od vikendice u (nekada našem) stanu i sada ih zasigurno traži, jer su on i njegova „nova“ djevojka željni odmoriti se u (nekada našoj) vikendici na moru. Može, ali samo ako provale, jer ja ključeve za taj romantični film jednostavno na planiram predati.
S tom „novom“ djevojkom je inače bio i posljednjih šest mjeseci naše veze.
Vrlo nepristojna ženskica moram priznati. A i vrlo staromodna također. Evo samo za primjer, prvih mjesec dana je zvala na telefon uredno u 3h ujutro i poklapala slušalicu ili bi se po nekom njenom suludom planu B predstavila kao njegova mama (koja od sedativa za smirenje spava kao teško ukomirana osoba već od 20:00h). I ni dan danas mi nije jasno, zašto ga jednostavno nikada nije nazvala na mobitel da barem mirno prespavam noć.
Inače upoznali su se preko poznate internetske društvene mreže.
Ispočetka sam naravno tolerirala provođenje vremena na istom zbog prijatelja u inozemstvu, ali brisanje statusa veze i promjenjena slika profila od nas dvoje u njega samog je prešlo sami prag moje tolerancije. Tražila sam objašnjenje nakon kojeg je on prešao preko mog praga (bez tolerancije….samo praga), nakon što mi je priznao internetsku, psihičku i fizičku prijevaru. Eto i od tada mrzim društvene mreže i ne pada mi na pamet da se u istu ikada i ulogiram.
Za razliku od mene, Ivana je veliki ljubitelj komuniciranja preko spomenutog te ustrajna u tome da i mene navede na to (ajmo reći) zlo.
Da nije bilo toga, on bi i dalje bio tu!“ odgovorila bih joj na njena nagovaranja
Nakon što sam to izgovorila posljednji put našeg raspravljanja oko istog, Ivana se ustala te podignula laptop s mog stola u radnoj sobi, stavila mi ga u krilo i rekla: „Razmisli, nije to tako loše. Uostalom, možda ti Gad (moj bivši…zasada ga nazovimo tako, jer on to zaslužuje) postane virtualni frend i shvati da je pogriješio što ste raskinuli. Ja idem, a ti razmisli.“ Potom se okrenula, otišla te ostavila me u nedoumici stoljeća.
Iako maksimalno ustrajna u negiranju svih poznanika i prijatelja da se ulogiram, nekako su mi ove Ivanine riječi odzvanjale u glavi i odjednom su pronalazile svoj smisao.
Upalila sam laptop. Ukucala naziv internetske društvene mreže. Ulogirala sam se pod nazivom Debela Noga i stavila profil sliku degutantno popunjene ženske osobe u minici s mitraljezom.Prvi zahtjev je, naravno, bio namjenjen Ivani.
Možda minutu nakon toga, stigla mi je poruka u inbox slijedećeg sadržaja „ Ne mogu vas prihvatiti jer ne znam tko ste, a vaše ime i slika ne otkrivaju mi mnogo o vama. Jedino mogu pretpostaviti da vas možda ne muči višak kilograma i da ste potencijalni terorist, no to i dalje nije razlog da vas prihvatim. Lp, Ivana 🙂 “
„Kakva joj je to zagrada na kraju?“ pomislila sam i uzela telefon te ju nazvala
„Zašto si me odbila dovraga i bestraga?!“ upitala sam čim se javila
„Gdje, o čemu pričaš?“ zbunjeno je upitala
„Pa na internetu? Kakve su ti to fore?“ tražila sam odgovor
„To si ti?!?!?!?“ uzviknula je i dodala „..pa oprosti, ali ti si turbobudala. Kako, molim te očekuješ da će netko zažaliti za raskid veze s Debelom Nogom i ženskom od 95kg viška s mitraljezom u ruci? Tko bi normalan uopće prihvatio takvu osobu, molim te lijepo?“
„Pa Marko bi!“ rekla sam
„Da i tko još osim tog nimfomana kojeg znamo od djetinjstva? Ha, tko još?!“
„Pa nemam niti jednu lijepu sliku!Što ovoj nedostaje?!“ bila sam uporna
„Stavi cvijeće dovraga i to ne trulo po mogućnosti! Znaš što, ja ću ti to voditi. Ostavi se toga, Bog zna koga ćeš još navući na stranicu. Ja ću pokrenuti, ti dalje nastavi sama. Dogovoreno?“ predložila je, a ja sam naravno pristala.
Za dva dana stranica mi je izgledala solidno. Svi bliski prijatelji su prihvaćeni kao i neki Afganistanac kojem sam druga po redu od dvije osobe na prijateljskoj listi koji mi je nakon par minute predložio da mu budem najbolja prijateljica (?!?!). Upravo je blokiran.
Jednog lijepog dana, stigao mi je zahtjev za prijateljstvo vrlo zgodnog muškarca. Bez razmišljanja, kliknula sam „prihvaćam“. Nedugo zatim, pojavio se na chat prozorčiću s uobičajenim pitanjem „Hej,kako si“ nakon kojeg je krenuo i virtualni razgovor u ljetnoj, kipućoj večeri…pa druge večeri također, a i treće naravno.
Imao je samo dvije fotografije, no unatoč njima također je imao i riječnik bogat pametnim temama i kao takav ostavljao mi je dojam iznimno privlačne i zanimljive osobe.
Znate onaj osjećaj kada jedva čekate doći doma i pogledati inbox u nadi da je ostavljena poruka ili pak uključiti chat prozor te nadati se pod broj 1 da je online i pod broj 2 da se svojevoljno javi kako ne bi ostavile dojam očajnice. E, upravo me takav osjećaj krasio ta tri dana. Nikakvi izlasci već samo (polu)asocijala upotpunjena s Gospodinom X i mojom malenkošću.
Idilično internet dopisivanje je prekinuto dolaskom mog bivšeg u stan po ključeve s početka priče kao i posljednju kutiju sa stvarima. Vrlo sam bolno vraćena u realnost u kojoj za Gospodina X-a nije bilo mjesta. Noseći svoje stvari, okrenuo se prema meni te bez riječi otišao van. Dignula sam se da bih simbolično kako za njim tako i za sobom zatvorila vrata.Ugledala sam ključ na starinskom restauriranom ormariću u hodniku. Gledajući ga osjetila sam više bijes radi poraza nego tugu radi gubitka. Tada sam ga energično primila, bacila u zid. Na laptopu se za to vrijeme oglasila poruka u prozorčiću.
„Mislim da je vrijeme da se upoznamo ;)“ Apsolutno nije bilo vrijeme za takvo što, no nije bilo niti vrijeme za raskid veze od osam godina, pa…..k vragu i sve, nemam što za izgubiti!
Sve „zašto“ ima svoje „zato“. Možda je baš ova nevaljala ljubav bila upravo putokaz za nešto ispravno. Čak ukoliko me u životu i ne očekuje ništa ispravno, kako ću se pomiriti sa saznanjem da ništa nisam poduzela te da sam si svakodnevicu ispunila nemilim jadikovkama?!
Jednostavno nisam takva, ja želim ljubav i za mene vrijedi poslovica „Pazi što zaželiš, možda ti se i ostvari“. Ja više ne pazim, ja samo želim.