Izabela i Dinko Pleša: sve što ste željeli znati o partnerskim odnosima, a niste se usudili pitati

Izabela i Dinko Pleša upoznali su se prije 12 godina u jednom izlasku. Izabela mu je prišla, rekla: “Bok“, a Dinko je nastavio pričati. Tada mu je poklonila ružu (koju je dobila od jednog dečka ranije te večeri). Ubrzo su se dogovorili za dejt, a tri godine nakon prvog dejta, vjenčali su se. Danas su roditelji djevojčice Lene, supružnici i poslovni partneri (osobni savjetovatelji) koji su pokrenuli agenciju za osobni rast i razvoj Kognitivna Muza. Sve što su naučili (i još uvijek uče) primjenjuju i na svom odnosu, poput komunikacijskih vještina, koje su, složit će se, presudne za bolje razumijevanje partnera.

Njihov proces učenja nije uvijek bio lak, bilo je tu “uštimavanja“, ili kako će reći “svađa koje su djelovale kao da ne znamo apsolutno ništa o odnosima sve dok konačno nismo naučili“. U 12 godina prošli su kroz puno izazova, puno lijepih stvari, ali i dalje ima puno ciljeva i planova koji se nisu ostvarili. No oni su prihvatili životnu neizvjesnost i promjenu. A vrlo važna stvar koju su pritom naučili jest da za sretan i zdrav partnerski odnos moraš raditi, truditi se i davati sebe. Što mi možemo naučiti od njih… saznajemo u nastavku.

Vodič kroz partnerske odnose by Izabela i Dinko Pleša

Ljubav, povezanost, intimnost – što je najvažnije u odnosima?

■Za nas dvoje ljubav je odluka. Mi odlučujemo biti jedno s drugim, odlučujemo hraniti svoju ljubav kako se ne bi ugasila, odlučujemo njegovati svoj odnos i ulagati u njega vrijeme te vidimo da, jednostavno rečeno, to što zalijevamo i raste. Mi svakodnevno odlučujemo da želimo ostati sretni zajedno. I ta mala odluka motivira nas na to da hranimo svoj odnos.

■ Naša intimnost i bliskost zasnovane su na jako dobroj komunikaciji i velikoj brbljavosti koja nas je odmah povezala. Bliskost njegujemo i kroz intimnost i seksualnost. Mi ljudi volimo dodir i nježnost te nam je ona potrebna da bismo bili zadovoljni. Dinko i ja njegujemo taj dio našeg odnosa. Dodirujemo se u svakoj prilici, grlimo se i ljubimo vrlo često tijekom dana. Tako pokazujemo naklonost i održavamo strast. Pričamo otvoreno o seksu, o tome što želimo isprobati i što nas uzbuđuje. Takvi razgovori uglavnom nas tjeraju da se smijemo i budemo zaigrani. Svoju povezanost i naklonost jedno prema drugome pokazujemo i kroz komplimente i zahvalnost.

Trebamo li čekati “pravog” i postoji li zapravo taj netko “pravi” samo za nas?

■Osobe koje život žive čekajući “pravog“ ili “pravu” smatraju da je voljeti lako, ali da je teško pronaći pravu osobu koja će njih voljeti na način na koji smatraju da to zaslužuju. Takve osobe ljubav zapravo svode na objekt – žele za sebe pronaći ”najbolji objekt na tržištu” kao da se radi o svojevrsnoj tržišnoj razmjeni u kojoj naglašavaju što oni donose “na stol’“ i što posljedično “zaslužuju“. Ono što je kod takvog razmišljanja pogrešno jest upravo ta početna postavka vezana uz ljubav koja problem ljubavi vidi kao pitanje kako biti voljen umjesto kako voljeti.

■Osobe koje znaju voljeti ne čekaju “pravog“ ili “pravu“, već shvaćaju da je ljubav prije svega vještina i sposobnost koju je potrebno njegovati i u koju je potrebno ulagati vrijeme i trud kako bi na području ljubavi ostvarili određene uspjehe – upravo poput uspješne poslovne osobe koja ne čeka “pravu“ priliku u svojoj karijeri već je samostalno stvara svojim radom i trudom.

■Vjerovanjem u “pravu“ osobu stavljamo se u pasivno stanje u kojem samima sebi poručujemo da je u redu čekati i ne truditi se dok ta “prava“ osoba čudesno ne uleti u naš život. Dodatno ojačavamo vlastito ograničavajuće uvjerenje o tome da postoji savršen odnos i da možemo biti pošteđeni bilo kakve emocionalne boli i ljubavne patnje.

■Vjerovanjem u “pravu“ osobu propuštamo dati priliku za ljubav svim osobama s kojima bismo mogli izgraditi lijep i uspješan odnos. Ne savršen, ne bez boli, rada i truda – ali kvalitetan i dugoročan odnos!

Zaljubljenost i ljubav

■Poznati američki stručnjak za partnerske odnose, psiholog John Gottman, ljubav dijeli na ukupno tri faze: prva faza je faza zaljubljenosti, druga faza je ona u kojoj se izgrađuje povjerenje, a treća faza je faza vjernosti i spremnosti na dugoročno obvezivanje.

■U prvoj fazi, fazi zaljubljenosti, hormoni poput oksitocina, feromona i feniletilamina imaju presudnu ulogu u tom osjećaju zaljubljenosti – tzv. “leptirići u trbuhu“, osjećaj ushita i euforije. Da bi neki par uspješno prešao iz faze zaljubljenosti u drugu fazu, fazu izgradnje povjerenja, potrebno je da si partneri međusobno i neprestano pokazuju “da su tu jedno za drugo“.

■Važno je uspješno izgraditi međusobno povjerenje, razumijevanje, intimnost i povezanost. I to tako da partneru/ici dovoljno često daju svoju nepodijeljenu pozornost, aktivno ga/ju slušaju, pokazuju interes jedno prema drugome, puno i otvoreno komuniciraju, empatiziraju i podrška su jedno drugome u svim važnijim životnim promjenama i izazovima.

Očekivanja

■Trebamo imati određena očekivanja od partnera. Ali veći je problem znati kako postaviti svoja očekivanja da ne budu s jedne strane nerealna, a s druge strane preniska. Da bismo znali optimalno postaviti svoja očekivanja prema partneru, nužno je prije svega dobro poznavati sebe i svoje unutarnje vrijednosti – što najviše u životu cijeniš, što te privlači, a što odbija i slično te u skladu s tim znati postaviti osobne granice.

■Osobe koje imaju visoka očekivanja od svojih partnera i koje na temelju svojih vrijednosti postave jasne osobne granice one su prema kojima se partneri u pravilu ponašaju lijepo i u skladu s njihovim očekivanjima. Jednako tako i osobe s niskim očekivanjima od svojih partnera dobiju ono što očekuju – malo!

Otvorena komunikacija

■Jedan od najvećih paradoksa “dejtanja“ jest što često čekamo da vidimo hoće li od odnosa nešto biti te nakon toga pokazujemo ranjivost i otvaramo se, a upravo je preduvjet da od odnosa nešto bude to da pokažemo ranjivost. Bez ranjivosti veza ne može napredovati i ne može doći do one točke gdje se s partnerom osjećamo u potpunosti svoji i iskreni. A ranjivost i otvorenost o sebi teško je postići jer smo u prošlosti bili povrijeđeni, jer nas je strah što će o nama misliti, jer mislimo da ono što kažemo neće biti “dovoljno dobro“ i naposljetku – mislimo da ćemo biti odbijeni. Pozadina nepostizanja ranjivost je strah. Protulijek svakom strahu jest akcija i djelovanje unatoč strahu.

■Ranjivost je preduvjet kvalitetnog odnosa. Pretpostavlja jasno i iskreno komuniciranje onoga što želimo i ako to postignemo na početku, kad se zapravo mnogi pokušavaju prilagoditi drugoj osobi kako ih ne bi odbila, i tako gube dio sebe, i dio svoje autentičnosti, vrlo ćemo lako otvoreno razgovarati i davati sebe kasnije. A kako se odnos produbljuje, produbljuju se i ranjivost i otvorenost koje postižemo.

Sloboda i partnerski odnosi

■Sloboda i individualnost u odnosu jesu obavezni sastojci koji održavaju strast i erotiku.

Parovi koji ne njeguju slobodu, koji zahtijevaju da provode svaki trenutak zajedno, koji su jedno drugome i ljubavnici i prijatelji i sve što im je potrebno, pristaju na to da im seksualni život i zainteresiranost jedno za drugo prirodno opadne. Kad se zaljubimo, vidimo da imamo puno toga za izgubiti ako slučajno izgubimo voljenu osobu. I tad počnemo stvarati rutine i rituale.

■Postajemo MI koje ima svoju vlastitu mikrokulturu i u nekom trenutku zanemarimo svoje hobije, prijatelje i interese. Sve to može funkcionirati do nekog trenutka, ali onda se dogodi zamor. Esther Perel taj pojam naziva “bračna dosada“. Prestanemo biti tajanstveni jedno drugome, a upravo je tajanstvenost ono što hrani strast i leptiriće.

■Da bi veza uspjela – moramo imati jako JA, jaku individualnost u odnosu. Dinko i ja uistinu volimo poprilično različite stvari i itekako to njegujemo. Svatko od nas njeguje tu stranu sebe. Ponekad smo u tome zajedno, ali češće odvojeno i onda, najjednostavnije rečeno – imamo o čemu razgovarati kad smo skupa. Doživimo iskustva koja si prepričavamo i znamo da još uvijek postoji puno toga što jedno o drugome ne znamo.

Zašto ljudi varaju?

■Svakako jedan od najčešćih razloga je taj da partner/ica u drugim osobama traži ono što percipira da nema u svom partneru i odnosu. Ponekad je to pozornost, ponekad je to uzbuđenje i zabava, ponekad je to seks, a ponekad podrška i kvalitetna komunikacija. Osoba koja je iz određenog razloga nezadovoljna svojim odnosom uglavnom ne čini preljub odmah već je to jedan cijeli proces u kojem se s vremenom odmiče od svog partnera (emocionalno, a zatim i fizički), počinje sve negativnije promatrati svoj odnos te kao posljedicu toga primjećuje druge, bolje prilike za sebe.

■Osim tog razloga “oskudice“, jedan od češćih razloga jest želja za novinom, za doživljavanjem novog iskustva, iskustva koje ti tvoj partner/ica više nikako ne može pružiti. S jedne strane svi dobro znamo koliko je uzbudljivo doživjeti nešto po prvi put, a s druge strane smo svi, nažalost, svjesni kako smo s osobom s kojom smo u vezi velik broj iskustava već doživjeli i da više nikad s tom našom osobom nećemo moći osjetiti to uzbuđenje “novog“. A ponekad se razlog varanja krije i u onom najjednostavnijem, najbanalnijem razlogu – zabranjeno voće!

Može li se nastaviti nakon prijevare?

■Da, može se nastaviti i često se i nastavlja. Suprotno uvriježenom mišljenju, prijevara nije glavni razlog prekida partnerskih odnosa. U čak 80 posto slučajeva razlog prekida je emocionalno udaljavanje partnera koje nastaje kad jedan ili oba partnera prestanu osjećati bliskost, izgube zajedničke interese te si prestanu biti podrška.

■Jedan od najčešćih načina za “popravljanje“ odnosa je taj da se odnos br. 1 shvati kao gotov odnos te se krene u izgradnju odnosa br. 2. Prevarena se osoba nakon saznavanja za prijevaru često osjeća kao da više ne poznaje osobu s kojom je u vezi pa se iz tog razloga moraju iznova upoznavati.

■Pokajanje je prvi korak prema popravljanju odnosa – partner koji je počinio prijevaru mora se iskreno pokajati i zatim propitati kolika je transparentnost razmišljanja i ponašanja potrebna prevarenom partneru da bi se unutar njihovog odnosa moglo početi graditi novo povjerenje.

■Da bi taj odnos br. 2 mogao zaživjeti, potrebno je i da se partneri počnu međusobno “okretati“ jedno prema drugome, a pritom mislimo da je potrebno svjesno i s namjerom doživljavati svog partnera kad nam se obraća i kad je u našoj blizini te reagirati na njegove molbe, upite i prijedloge.

■Osim pokajanja, veće transparentnosti i “okretanja“ prema partneru, potrebno je raditi na zajedničkim ciljevima i izgraditi sustav zajedničkog značenja.

Je li svaki odnos vrijedan zadržavanja?

■Ne, nije svaki odnos vrijedan spašavanja i zadržavanja jednako kao što ni svaka poslovna investicija nije vrijedna daljnjeg ulaganja resursa. Iako će nekima zasmetati ovakva usporedba ljubavnog odnosa i poslovnog poteza, kao što smo već naglasili, i za ljubav je potrebno “raditi“ i ulagati svoje vrijeme, trud pa čak ponekad i novac.

■Ako omjer uloženog i dobivenog nije ni približno povoljan za jednu stranu, a druga strana ne pokazuje ni najmanju želju i motivaciju za promjenom postojećeg stanja, upravo je prekid odnosa najpametnija odluka za “oštećenu“ stranu kako ne bi nastavila ulagati resurse u takav jednostrani odnos.

■Mnoge osobe ostaju u lošim vezama jer se boje promjene i vode se logikom ”radije poznato zlo nego nepoznata nova situacija“. I ono što svakako želimo posebno naglasiti je to da je odnos unutar kojeg postoji fizičko zlostavljanje odnos koji ne treba spašavati već što prije (i opreznije) prekinuti.

Muško-ženska prijateljstva – mit ili stvarnost?

■Mogu li muško ženska prijateljstva funkcionirati ovisi najviše o tome koja je bila početna motivacija obje strane pri sklapanju nekog prijateljstva. Ako je barem jedna strana polagala nekakve nade da taj odnos s vremenom preraste u ljubavni odnos, ili je od samog početka osjećala snažnu fizičku privlačnost, nije dovoljno korektno takav odnos uopće i nazvati prijateljskim odnosom.

■Dokle god se jedna strana unutar tog odnosa nada drukčijem razvoju situacije, takav odnos dugoročno ne može opstati. Ali da, muško–ženska prijateljstva mogu funkcionirati kad se primjerice zasnuju dovoljno rano u životu kad međusobni motivi nisu sadržavali nikakvu seksualnu komponentu ili u slučajevima gdje se pronađu dvije osobe koje se istinski fizički ne privlače.

Foto: Privatne fotografije