SEKS I JAD: Vrijeme ti je!

Sjedim neki dan kod prijateljice na kavi. Pričamo u kuhinji o svemu i svačemu, a u dnevnoj sobi njezina se kći zabavlja s crtićima. Čudo od djeteta, pametna, komunikativna, sve je zanima, pristojna, elokventna i naravno, kaže majka, tvrdoglava. Ne znam samo na koga li je takva… Jesam li napomenula da završava prvi razred? Osnovne, ne srednje! Al’ kad pričate s njom, imate osjećaj kao da pričate s odraslom osobom. Fasciniraju me ta današnja djeca.

Nakon što mi je pokazala svoje haljine i šminku i totalno me osvojila… Kaj da vam kažem, volim haljine, krene naš razgovor:

„Jeste vi udani?“, upita me ona.

„Nisam.“

Okice su joj zatitrale i onda je nastavila: „Znate, ni moj učitelj gitare nije oženjen!“

„A da? A koliko on ima godina?“, nastavim.

„27, a vi?“ I dalje ona meni govori vi, iako sam joj rekla da slobodno možemo na ti. Pristojno dijete, jako pristojno dijete.

„Ja ti imam 30.“

„Niš’ se vi ne brinite, to vam je taman za njega!“

Kasnije, dok su me ona i mama pratile na stanicu, malena, držeći me za ruku, upita mamu:

„Može li Ella ostati s nama?“

„Ne može, Ella sad mora kući!“

„A što ako se uda ovdje, hoće li onda ostati?“

Mama i ja prasnemo u smijeh, a ona nastavi…

„Evo, udat ćemo je za ovo drvo!“

I krene: „Ella, uzimaš li ti ovo drvo za svog zakonitog supruga? Uzimaš! Drvo, uzimaš li ti Ellu za svoju zakonitu suprugu? Uzimaš! Proglašavam vas mužem i ženom!“

Nakon što me udala i obavila cijelu ceremoniju umjesto mene i mog supruga drveta, objasnila je mami kako sad bez problema mogu ostati kod njih.

Kako me drvo nije uspjelo zadržati kod nje, odlučila je kako je učitelj gitare možda ipak bolja opcija. Na idućem satu, ozbiljno mu je objasnila da poznaje savršenu ženu za njega. Budući da učitelja gitare viđa tri puta tjedno, naš brak bi vjerojatno jamčio da i mene vidi svaki put. I tako, to malo, slatko, nevino stvorenje odlučilo je kako je moja udaja rješenje. Rješenje da me zadrži u svom životu.

Slatko, zar ne?!?

A znate što nije slatko? Nije ni najmanje slatko kad odrasli ljudi misle kako će nekog udajom iliti ženidbom zadržati u svom životu. Kad misle da im je ljubav zajamčena nakon što izgovore to sudbonosno DA. Kad misle da im je sreća zajamčena papirom i potpisom.

Ispričam svojoj dragoj majci kako me malena namjerava udati, a ona će na to: „Vidiš, čak i dijete zna da ti je vrijeme!!!“

Nekad prije ta bi me konstatacija vidno uzrujala, sad sam je samo mirno priupitala: „Vrijeme za što točno?“

„Pa znaš… Ja bih samo htjela da ti budeš sretna!“, odgovori ona.

I tako, moja majka isto ponekad misli da je udaja rješenje. Rješenje da budem sretna. Nekad joj malo dopizdi što se i sama udavala pa onda ima drukčiju priču… No tog dana udaja je bila rješenje!

„Znači ako se udam, ti mi jamčiš da ću biti sretna?“, nastavim ja.

„Ella, ne postoji jamstvo za ništa na ovome svijetu!“, mudro će moja majka.

„A zašto misliš da sada nisam sretna? Diploma u rukama, posao u struci, zdravlje, neovisnost, društvo ljudi koje volim i poštujem, putovanja, učenje stranih jezika, upoznavanje novih ljudi, pisanje kolumne… Zar sve to pada u vodu zato što nisam udana?“

„Pa nisam tako mislila!“, nastavi ona.

I nije ona to tako mislila, znam da nije.

Ali jako puno ljudi to vjeruje. Jako puno ljudi smatra da su sve naše ljubavi, sva naša zanimanja, svi naši interesi, ništa, ako se do određene godine nismo udale i zasnovale obitelj. I to je OK, svako ima pravo na svoje mišljenje. Kažu ljudi da je mišljenje k’o šupak – svatko ga ima. Ja bih prije rekla da je mišljenje k’o govno – svatko ga ima i najčešće ga rado iznosi.

Ali znate što nije OK?!? Nije OK da vam netko drugi određuje vrijeme kada ćete biti sretni i što je to što vas usrećuje. Nemam ja ništa protiv braka. Štoviše, ako se dvoje ljudi voli i poštuje i žele svoju ljubav okruniti brakom, to je samo jedna od stvari koja će izmamiti osmijeh na njihovo lice. Ali nikako neće biti jamstvo njihove sreće… Samo su oni jamstvo vlastite sreće!

Tko zna, možda se i ja udam jednog dana… Al’ ono što sa sigurnošću mogu reći jest da će to biti onda kad osoba s kojom želim provesti ostatak svog života i ja to odlučimo, a ne kad će netko „kompetentan“ za tuđu sreću odrediti da nam je vrijeme. I svakako razlog neće biti: „Ajde Ella, pa svi iz tvoje generacije su već u braku!“

„Potrebne su hrabrost i čvrstoća da se suočimo s CIJENOM koju će nam društvo gotovo uvijek željeti naplatiti za drskost što mu se suprotstavljamo, smjelost da se proglasimo slobodnima da odlučujemo za sebe, bezočnost da se oglušimo na nepovredivost njegovih zapovijedi…“

A ta cijena ima ime. Zove se sreća. Tek onda kad se oslobodite svega onog što od vas zahtijevaju vaši roditelji, vaša okolina, društvene norme, tek kad zavirite duboko u sebe i pronađete ono što vas uistinu usrećuje, tek onda kad ćete se bez grča u želucu boriti za svaki trenutak svoje sreće, tek onda kad se oslobodite straha je l’ za vašu sreću prošlo vrijeme ili još nije došlo, tek onda ćete biti sretni. A do tada, poradite na tome, zajedno sa mnom… Nije lako, ali isplati se… Korak po korak!

Ljubim vas i zapamtite: „Vrijeme vam je!!! Vrijeme da budete sretni! Vrijeme da budete sretni na vaš način! I sad, i sutra, i zauvijek!“