Kako prekomjerna briga o sebi može dovesti do wellness burnouta? Odgovore nam je dala psihologinja

U današnjem društvu, koje stalno promovira važnost brige o sebi, lako je upasti u zamku wellness burnouta, stanja mentalne i fizičke iscrpljenosti izazvanog prekomjernim fokusom na zdravlje, fitness, meditaciju i druge wellness prakse.

Iako su ove aktivnosti osmišljene s ciljem da nas osnaže, pretjerana posvećenost njima može nas iscrpiti. I upravo wellness burnout dolazi kad briga o sebi postane obveza umjesto užitak.

Jer svi govore da moramo prvo gledati sebe, svoje zdravlje, svoj mir… A što kada to postane previše iscrpljujuće, kad više nema granice? I gdje je ta granica?

O ovoj izrazito popularnog temi popričali smo s psihologinjom Josipom Končinski, koja je kroz svoj rad uvidjela da ženama puno znači podrška i stručno usmjerenje kakvo nemaju u svom okruženju.

Wellnes burnout – zamka modernog doba

Što je wellness burnout i kako ga možemo prepoznati kod sebe? Koji su prvi znakovi upozorenja?

Danas živimo u vremenu kad nas društvo potiče na to da radimo na sebi – fizički, mentalno, emocionalno. No gdje je granica između zdrave brige o sebi i trenutka kad ta briga postane opsesija, iscrpljujuća poput posla koji radimo 24/7? To je trenutak kad možemo upasti u zamku tzv. wellness burnouta.

Wellness burnout odnosi se na stanje mentalne i fizičke iscrpljenosti uzrokovano prekomjernim fokusom na zdravlje, fitness, meditaciju i druge wellness prakse. Iako su ove aktivnosti zamišljene sa svrhom da nas osnaže, previše pritiska oko “savršene” rutine može nas potpuno iscrpiti. Ukratko, wellness burnout javlja se kad briga o sebi postane teret. (Zapravo, to onda više nije “briga o sebi”). Paradoksalno, stalni pritisak društva da pojedinac “bude dobro” i da konstantno poboljšava razinu blagostanja doprinosi obolijevanju tog pojedinca, odnosno društva.

Burnout ili izgaranje objašnjava se kao osjećaj i stanje emocionalne, fizičke i mentalne iscrpljenosti. Prvi znakovi upozorenja mogu uključivati:

• Osjećaj iscrpljenosti (čak i nakon odmora ili wellness aktivnosti)
• Krivnju ako propustimo trening, meditaciju ili neku planiranu praksu.
• Opsesivno praćenje rezultata (primjerice, težine, kvalitete sna, broja koraka).
• Gubitak užitka i ispraznost – umjesto da nas opušta, wellness rutina postaje izvor stresa.
• Osjećaj nesposobnosti (ono što radimo nikad nije dovoljno dobro)
• Usamljenost ili otuđenje
• Manjak motivacije i gubitak smisla

Psihologinja Josipa Koncinski

Gdje je granica između zdrave brige o sebi i opsesije wellness praksama i kako prepoznati da smo ju možda prešli?

Zdravlje nije samo izostanak bolesti već i osjećaj ispunjenosti i ravnoteže. Ako vam wellness praksa stvara više stresa nego zadovoljstva, možda ste prešli granicu. Ponekad je teško prepoznati trenutak kad se to dogodi jer društvene mreže i wellness industrija često nameću nerealna očekivanja. Pritisci su posvuda: savršeni jutarnji rituali, smoothie zdjelice koje izgledaju kao umjetnička djela i ostali trendovi koje je “nužno” pratiti.

Naravno, kad krećemo s nekom novom zdravom navikom, obično to u početku izaziva određeni napor i neugodu. Međutim, dugoročno možemo primijetiti da se osjećamo bolje i da nam čini dobro.

S druge strane, kad uvođenje novih navika čini da smo sve više frustrirani sobom, sve umorniji, ne primjećujemo benefite istog (već radimo samo da odradimo i mentalno si dodijelimo kvačicu), kad nas isto ne ispunjava i kad tu nema nas, nego radimo to samo zato što je netko rekao da to treba ili smo vidjeli da drugi rade, vrijeme je za jednu dobru unutarnju re-evaluaciju.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by S a m o s u o s j e ć a n j e (@psiholog.josipa.koncinski)

Koji su najčešći pritisci i nerealna očekivanja koja nameću društvene mreže i wellness industrija, a možda i sama očekivanja koja ponekad imamo sami od sebe? Konkretnije, kako razlikovati ono što nam uistinu treba od nečeg prolaznog?

Na društvenim mrežama lako možete steći dojam da je poželjno biti žena koja je majka i poduzetnica (i to vrlo uspješna), koja ustaje u 05:00, vodi dnevnik, meditira, redovito trenira, hrani se vrlo zdravo (obično sastojcima koje ne možete naći u običnoj trgovini), tušira se hladnom vodom, njeguje svoju kožu, uvijek razmišlja pozitivno, educira se i čita knjige o osobnom razvoju, uzastopno postavlja nove visoke ciljeve i uspješno zadovoljava sve svoje uloge… Trebam li dalje?

Činjenica je da zdrave navike vode do kvalitetnog života, ali težnja ka savršenstvu jest kao da sami sebi podmetnete nogu na tom putu. Često zbog pritiska da poboljšamo svoj standard i svoju dobrobit previše razmišljamo o tome i usredotočujemo se na ono što nedostaje u našem životu. Iako ove rutine nisu uopće loše te ih možemo gledati kao poticaj i primjer mogućeg, ako ih ne provučemo kroz vlastiti filter vrijednosti, prioriteta i kapaciteta, lako možemo u svemu tome izgubiti sebe.

Jednostavno pitanje koje možete postaviti sami sebi jest: “Kako se osjećam nakon što ovo napravim?” Ako vam wellness praksa donosi mir, energiju i radost, ona je korisna. Ako izaziva stres, krivnju ili osjećaj da “nikad niste dovoljno dobri“, dobro preispitajte svoj motiv za provođenje iste, kao i postojeći kapacitet.

Kako postaviti granice u wellness rutini da bi nam ona koristila, a ne štetila? Možete li podijeliti neki konkretan savjet?

Wellness rutina trebala bi biti podrška vašem zdravlju i životu, a ne još jedna točka na popisu obveza koja vas iscrpljuje. No lako je upasti u zamku prekomjernog planiranja ili opsesije rezultatima. Ključ za postavljanje zdravih granica jest osvještavanje vaših stvarnih potreba – birati ono što vam uistinu koristi i donosi radost, a ne ono što radite jer mislite da “trebate”.

Evo nekoliko koraka koji vam mogu pomoći:

1. Razjasnite svoje prioritete. Zapitajte se: “Koja je to stvar koju bih trebala napraviti za svoje najveće dobro? Što bi mi najviše koristilo?” Odredite jednu stvar i krenite s tim.
2. Slušajte svoje tijelo, Ne morate svaki dan odraditi trening ili meditirati 30 minuta. Ako ste umorni ili iscrpljeni, najveći čin brige o sebi može biti odmor ili kraća rutina.
3. Osvijestite kako pristupate svojoj rutini. Ako je vaš cilj povećati razinu energije, smanjiti razinu stresa ili se bolje osjećati, birajte aktivnosti koje podržavaju te ciljeve – ali bez opsesivnog praćenja ili forsiranja. Je li vaša rutina izvor radosti ili pritiska? Ako primijetite da nešto radite zato što osjećate krivnju ako to preskočite, preispitajte što to za vas znači.
4. Dopustite si fleksibilnost. Dobro je da postoji jedna zdrava rutina, ali primijetite ako postanete rigidni u svom pristupu. Stvarnost je nepredvidljiva. U redu je ponekad prilagoditi se – to ne znači da odustajete ili da ste podbacili. Može li previše svega čemu težimo da udovoljimo sebi izazvati mentalni umor ili anksioznost? Što možemo učiniti ako se osjećamo preplavljeno?

Udovoljavanje sebi može ići u nedogled. Uvijek ima stvari koje još valja popraviti i nadograditi. To iscrpljuje jer taj cilj za savršenstvom uvijek izmiče, a u isto vrijeme javlja se strah da ćemo, ako prestanemo, izgubiti kontrolu, da ćemo kasniti, zaostati.

Kad se osjećate preplavljeno, prvi korak jest stati i osvijestiti kako se osjećate. Potom napravite mentalni odmak i sagledajte svoj život. Možda je potrebno napraviti jedno dobro čišćenje od svega što smo natrpali u njega. Osvijestite si da “ne morate”, ništa od toga što ste same sebi nametnule. Potom se zapitajte: “Što mi sada uistinu treba?”

Foto: Pexels

Koji su prvi koraci u učenju samosuosjećanja i kako ono može pomoći u prevladavanju nesigurnosti ili straha od pogrešaka?

Samosuosjećanje je ključni alat u borbi protiv wellness burnouta. Kad imate samosuosjećanja, dopuštate sebi biti nesavršeni, griješiti i shvatiti da ponekad jednostavno “ne možete”. Umjesto da se kritizirate, obratite se same sebi kao što biste prijateljici. Kad imamo suosjećanja prema sebi, i dalje se želimo razvijati. Samo nam samosuosjećanje osigurava da na održiviji i zdraviji način brinemo o sebi i ostvarujemo svoje ciljeve.

Kako samosuosjećanje djeluje kao zaštita u situacijama kad bismo inače posegnuli za samokritikom?

Samosuosjećanje djeluje kao zaštitni štit u situacijama kad bismo inače posegnuli za samokritikom jer nas uči gledati na sebe kroz leću razumijevanja, a ne osuđivanja. Kad nešto ne ide po planu ili kad pogriješimo, lako je upasti u vrtlog misli poput: “Kako si to mogla napraviti?”, “Nisi dovoljno dobra”, “Uvijek zabrljaš”. Te riječi ne samo da nas emocionalno iscrpljuju već nas i blokiraju u učenju iz situacije, kao i u tome da krenemo dalje.

Samosuosjećanje nas podsjeća na to da je ljudski griješiti i osjećati se nesigurno. Umjesto da se kritiziramo, biramo govoriti sami sebi s nježnošću kao što bismo i prema dragoj osobi u sličnoj situaciji. Umjesto: “Uvijek sve radiš krivo”, pokušajte reći: “Napravila si najbolje što si mogla u tom trenutku. Svi griješimo, to je dio učenja.”

Ovaj pristup ne samo da smanjuje stres i anksioznost već nam daje i emocionalnog prostora da promislimo, naučimo i krenemo naprijed bez tereta samookrivljavanja.

Foto: Pexels

Jeste li se susreli s primjerima gdje je briga o zdravlju prešla u stres? Što je pomoglo u pronalasku balansa?

Susrela sam se s dosta primjera u kojima je briga o zdravlju prešla granice korisnog i postala izvor stresa. Klijentice često opisuju osjećaj da su “zarobljene” u rutini zdravih navika – osjećaju obvezu da svakodnevno treniraju, jedu savršeno balansirane obroke, prate svaki korak i sat sna. Iako je sve to naizgled zdravo, one su bile iscrpljene, nezadovoljne i pod stalnim pritiskom.

Jedna klijentica počela je osjećati tjeskobu svaki put kad bi propustila trening. Nije uživala u fizičkoj aktivnosti, već ju je doživljavala kao obvezu. Uz to, stalno je bila gladna jer je slijedila restriktivne dijete. Taj stres prelio se i na druge dijelove njezina života, od posla do odnosa s bližnjima. Pomoglo joj je kad je shvatila da njezin fokus na zdravlje više nije briga o sebi, već oblik kontrole i perfekcionizma.

Umjesto rigoroznih pravila, počela je slušati svoje tijelo – ako je bila umorna, preskočila bi trening i umjesto toga prošetala. Umjesto praćenja kalorija i koraka, počela je birati aktivnosti i hranu koje joj donose radost. Najvažniji korak bio je vježbanje samosuosjećanja. Kad bi se osjećala loše jer je prekršila “pravilo”, umjesto kritike, podsjetila bi se na to da je u redu stati i prilagoditi se svojim aktualnim potrebama.

Što biste preporučili našim čitateljicama koje žele uživati u wellness praksi, a da ne upadnu u zamku perfekcionizma?

Moja preporuka za sve čitateljice koje uživaju u wellness praksi je to da nauče biti fleksibilne i da slušaju same sebe, a ne trendove. Savršena rutina ne postoji. Briga o zdravlju trebala bi biti podrška vašem životu, a ne dodatni izvor stresa. Samosuosjećanje je vaš saveznik – ono vas podsjeća da niste savršeni, ali ste dovoljno dobri. Kad krenete osjećati pritisak, pitajte se: “Radim li ovo zato što mi pomaže, ili zato što mislim da moram?” To pitanje često otkriva puno više nego što mislimo.

Pročitajte: Loše se osjećate od jutra? Zbog ove četiri tipične pogreške nastaje “moždana magla”

Naslovna fotografija: PeopleImages/iStock/Getty Images Plus

Foto: Privatna arhiva