Studija otkriva zašto se toliko brinemo i kako to zapravo utječe na nas

Nova studija duboko je istražila psihologiju koja stoji iza toga zašto se brinemo i kako nam to pomaže nositi se s neizvjesnošću.

Ljudi se brinu iz raznih razloga, a to je prirodan ljudski odgovor na potencijalne prijetnje, neizvjesnosti ili brige.

Zabrinutost je često rezultat osjećaja nesigurnosti oko budućih ishoda ili straha od negativnih posljedica. Mogu ga potaknuti različiti čimbenici poput osobnih problema, stresa povezanog s poslom, financijskih problema, zdravstvenih problema, odnosa ili globalnih događaja.

Koliko god se trudili, većinu vremena jednostavno ne možemo ne brinuti se – o stanju u svijetu, krizi troškova života, što odjenuti i pijemo li dovoljno vode.

U istraživanju iz 2016., 86 % ispitanika opisalo je sebe kao osobe koje se brinu, provodeći u prosjeku jedan sat i 50 minuta dnevno živcirajući se.

Brige, sumnje i tjeskobe sastavni su dio života, ali kad se očituju kao stalan stres, negativno razmišljanje i stalno očekivanje najgoreg može uzeti danak našem emocionalnom i fizičkom zdravlju.

Pročitajte: Utjecaj vode na mentalno zdravlje: jeste li depresivni ili samo žedni?

Nova studija objavljena u časopisu Journal of Anxiety Disorders sugerira da postoje dva glavna razloga zašto koristimo ruminaciju i brigu kao strategije suočavanja.

Koja je razlika?

Zabrinutost se odnosi na ponavljajuće negativne misli o potencijalno neugodnim budućim događajima, a ruminacija su ponavljajuće negativne misli o sadašnjim i prošlim poteškoćama.

Uzimajući u obzir oba stanja uma, istraživači su otkrili da negativno ponavljajuće razmišljanje smanjuje šanse za doživljavanje negativnih emocionalnih kontrasta i povećava šanse za doživljavanje pozitivnih emocionalnih kontrasta.

Primjerice, ljudi su pronašli osjećaj utjehe u fokusiranju na negativno jer su se osjećali emocionalno spremnima za loš ishod.

U isto vrijeme, to im je negativno razmišljanje također pomoglo da izbjegnu onu vrstu trajnog pozitivnog raspoloženja zbog kojeg su se osjećali ranjivima, kao da se ono može poremetiti bilo kad.

I jedno i drugo funkcionira kao oblik emocionalne zaštite – ako ste već spremni da se dogodi nešto loše, neće biti tako teško nositi se s time ako se dogodi.

Iako očekivanje najgoreg može dovesti do lošeg raspoloženja i tjeskobe, istina je da je prihvaćanje i predviđanje izazova dobar način za pristup neizbježnim životnim situacijama.

“Optimizam je dobar za sve, za naše zdravlje i razinu stresa. Međutim, dobro je ponekad, kad su izgledi protiv nas, imati malo obrambenog pesimizma kako bi nas zaštitio od razočaranja i iznenadio dobrim ishodima”, rekla je za Stylist dr. Elissa Epel, profesorica na odjelu psihijatrije na Kalifornijskom sveučilištu u San Franciscu.

No kad primijetite da počinjete pretjerano razmišljati o prošlosti, ključno je prepoznati korijen svoje potrebe za preživljavanjem, što se vjerojatno odnosi na kontrolu, sigurnost i provjeru valjanosti.

Umjesto toga, dr. Epel preporučuje da se podsjetite kako je svaka neravnina na putu – i emocija koja dolazi s njom – privremena i da je možete nadvladati.

“Razočaranje je prirodno i proći će. Podsjetite se da će “i ovo proći”, prebrodit ćete i to jer postoje druge opcije u budućnosti”, kaže ona.

Pročitajte: Studija otkriva koliko točno koraka tjedno bi vam moglo produžiti život

Foto: jacoblund iStock/Getty Images Plus via Getty Images