Zašto bebe vole igru skrivača

Igra skrivača je igra koja se s bebama igra svuda u svijetu, bez obzira na jezik i navike. Zašto je tako univerzalna? Zato što je vrlo moćno sredstvo učenja.

Riječ je o igri u kojoj osoba rukama, krpom ili nekim sličnim predmetom prekrije lice kao da se sakrila pa ga zatim otkrije, što dovodi do smijeha kod beba od nekoliko mjeseci. Ta ista radnja im je uvijek iznova smiješna.

Bebe ne čitaju knjige i ne poznaju puno ljudi pa iznenađujuća dugovječnost i društvena univerzalnost igre skrivača pokazuje da ona izaziva neke reakcije u mozgu djeteta. Prijašnja teorija jest ta da bebe uživaju u ovoj igri jer su iznenađene pojavom lica budući da je bilo skriveno. Iako nam se to ne čini smiješno i zanimljivo, djeca, koja su doživjela puno manje od nas, postaju iznenađena najuobičajnijim predmetima i radnjama.

U početku im je sve zbunjujuće, a s vremenom uče to da daju smisao onome što se oko njih događa. Švicarski psiholog Jean Piaget nazvao je to “principom permanentnosti objekta” i sugerirao da djeca prve dvije godine provode u shvaćanju tog načela. Iz te perspektive, igra nije samo šala, već pomaže djeci da svaki put iznova testiraju fundamentalno načelo postojanja: da stvari mogu biti na nekom mjestu iako ih tamo ne vidimo.

Igra skrivanja koristi temeljnu strukturu svih dobrih šala – iznenađenje poslije iščekivanja. Znanstvenik Henry Gleitman i sur. napravili su test s bebama od šest, sedam i osam mjeseci. U nekim slučajevima pojavljivala se osoba koja je poslije skrivanja bila ista, a u drugima bi se pojavila druga osoba. Snimke djece ocjenjivali su neovisni promatrači i procjenjivali koliko su se djeca smijala.

Zanimljivo je to da su se djeca, kada bi se pojavila druga osoba, manje smijala nego kada bi se poslije skrivanja pojavila osoba koja se i sakrila. Reakcija je ovisila i o uzrastu bebe. Starije bebe bile su manje zabavljene novom osobom od mlađih zbog toga što je, kako navodi autor, očekivanje veće.

Posljednja tajna popularnosti igre skrivača je to što dijete stječe nove sposobnosti pa se na kraju počne i samo skrivati i time nas tjera na igru. Napredovanje u igri pokazuje ono što dijete uči o svijetu, što ga iznenađuje. Tako uči prepoznavati ga, a zatim i kontrolirati ono što vidi.

Sva sreća što mi odrasli toliko uživamo u njihovom smijehu da tu jednostavnu igru možemo uvijek igrati.

Izvor: bbc.com