Zašto bismo trebali jogije u nadzornim odborima?

Jedna od zabluda o jogi svakako je i mišljenje da je njezino idealiziranje dobrote i ljubavi apsolutno neprimjenjivo u uvjetima okrutnog suvremenog businessa. Za primjer, usporedimo samo misao gurua Mahaprabuda kako „svaki ljudsko biće zaslužuje razumijevanje i poštovanje“ sa stavom poslovnog gurua Jacka Welcha da „nesposobne treba bez previše sentimentalnosti ukloniti iz kompanije“.

Da istina ipak može biti drukčija pokazuje primjer japanske tvrtke „Fuji incorporated“, čiji se svi zaposlenici bave jogom. Direktor Ichiro Kazama argumentira:

„Moji djelatnici su prije svega savršeno fizički zdravi, pa gotovo nema bolovanja, radna energija je nevjerojatna, stres je nepoznata kategorija, međuljudski odnosi su savršeni, a opće ozračje izvanredno. Radni dan počinje i završava meditacijom, a tu je još 60 minuta joge, vegetarijanski objed te obvezatnih 30 minuta šetnje parkom. Ostatak radnog vremena čini 9-10 čistih radnih sati.“

Dodajmo tome da je jogijskoj filozofiji imanentna skromnost, mali prohtjevi, sklonost samokontroli, žrtvovanju za druge, ali i spremnost na danonoćni rad ako je neki važan cilj u pitanju. Uostalom, mnogi su veliki jogiji (Sarasvati, Maheshvarananda, Prabhupada) svojom zadivljujućom radnom energijom, kao i iznimnim poslovnim postignućima, odavno već srušili iluziju o jogiju kao besposlenom otkačenom čičici koji po cijeli dan odvojen od svijeta stoji na glavi ili kontemplira o samoprosvjetljenju.

Jasno je, dakle, da bi ponešto od svega toga i te kako moglo biti primjenjivo i u našoj hrvatskoj svakodnevici. Jedan jogi u nekom od nadzornih odbora puno toga bi možda promijenio.

Dario Mišković
Medical Yoga Centar