Zašto se tinejdžeri stalno inate?

Bunt, konflikti, nerazumijevanje i svađe svakodnevica su za mnoge obitelji u kojima odrastaju tinejdžeri. Iako ne zvuči pretjerano utješno, ovaj period traje samo nekoliko godina i posljedica je preispitivanja do tada naučenih stavova i vrijednosti koje je dijete usvojilo, a to preispitivanje najčešće se ogleda u buntu i stalnom kontriranju roditeljima.

Adolescencija je najburniji period odrastanja, tijekom kojeg djeca postaju zrele osobe i nimalo nije laka ni za njih ni za roditelje.

Mnoge majke i očevi nisu sigurni kako se trebaju ponašati, gube živce i nisu u stanju racionalno razgovarati sa svojim tinejdžerom. Zapravo, često im se čini da je bilo kakav razgovor nemoguć, ali psiholozi tvrde suprotno.

Da biste znali kako pristupiti djetetu, trebali biste prije svega znati što mu se događa. Jeste li ikada zapitali zašto tinejdžeri stalno “udaraju” kontru? Zbog čega prevrću očima kada im uputite jednostavno pitanje “Što ima novo?” ili “Kako je bilo u školi?” Žale se da ih gnjavite i žele biti vaša sušta suprotnost.

Adolescencija je toliko “problematična” zbog toga što je to period tijekom kojeg dijete pokušava doći do vlastite autentičnosti, tvrde psiholozi.

Dok su mali, roditelji su jedini uzor, njihovo mišljenje se ne preispituje, uzima se kao jedino mjerilo vrijednosti. Međutim, odrastanjem tinejdžer mora preispitati nametnute stavove, uvjerenja, sustav vrijednosti koji je usvojio, podvrgnuti ih kritici i testu, da bi ih konačno doživio kao svoje ili potpuno odbacio. Također, želi pripadati i grupi, vršnjaci mu puno znače i zbog svega toga nije siguran kako se treba ponašati.

Bunt, stalno kontriranje, eksperimentiranje u odijevanju i fizičkom izgledu su “manevri” kojima se služi kako bi pronašao svoje mjesto i došao do vlastitih zaključaka.

Često djevojčice žele biti potpuna suprotnost svojih majki, odnosno žele biti i fizički i karakterno drugačije. Istraživanja pokazuju da se djevojčice jako loše slažu s majkama, dok s očevima uglavnom uspijevaju pronaći zajednički jezik. Kontriranje nije odraz bezobrazluka i neodgojenosti, kao što većina roditelja misli, već samo način na koji vam dijete šalje poruku da ima svoje mišljenje i da očekuje da ga poštujete.

I zato nemojte započinjati svađu čim vaš tinejdžer počne svaku rečenicu s “ne”, već mu se pokušajte približiti. To možete kroz neke jednostavne, životne stvari. Na primjer, pokušajte se zanimati za ono što voli, za garderobu koju nosi, glazbu koju sluša, započnite razgovor o temi koja ga zanima…

Ipak, ne inzistirajte, savjetuju psiholozi. Ukoliko ne želi pričati, budite strpljivi i nemojte odmah planuti. Ako dijete ima bolju komunikaciju s drugim roditeljem, pokušajte savladati taštinu. To je i najveći problem u komunikaciji, tvrde psiholozi, posebno kod majki koje se ne mogu pomiriti s činjenicom da se, na primjer, njihova “mala djevojčica”, koja je kroz osnovnu školu imala sjajan odnos s majkom, u srednjoj odjednom počinje “otimati”, ne želi više dijeliti tajne s majkom, krije dnevnik, razgovara samo s prijateljicama. Iako će malo koja majka to priznati, takvo ponašanje često doživljava kao da je iznevjerena i ne može se izboriti s taštinom.

Ako otac može “doprijeti” do tinejdžera, pustite ih da što češće budu sami i da razgovaraju.

Ukoliko baš nitko ne može razgovarati s djetetom, odnosno ako mu se nijedan roditelj ne može “približiti”, nije loše da dijete uputite na razgovor sa psihologom.

Izuzetno je važno da, kada dijete pristane, ne zapitkujete previše kada se vrati s razgovora, niti da budete ljubomorni kako “može pričati s nepoznatom osobom, a s vama ne može”.

Tinejdžerima je najteže i ponekad im je puno ugodnije da o svojim sumnjama, strahovima, problemima i strepnjama razgovaraju s nekim tko nije član obitelji. Budite strpljivi, puni razumijevanja i podrške i stvari će sigurno doći na svoje, a “tinejdžerske ludosti” će se prepričavati kao obiteljske anegdote.

Izvor: novosti.rs