Parlament Novog Zelanda jednoglasno je odobrio zakon za osiguravanje trodnevnog plaćenog dopusta majkama i njihovim partnerima nakon spontanog pobačaja ili mrtvorođenog djeteta.
Zakon je predstavila saborska zastupnica Ginny Andersen, koja je naglasila kako roditeljima treba omogućiti vrijeme za mirenje s gubitkom te da za to nikako ne trebaju koristiti bolovanje. Dodala je kako je tuga koja dolazi sa spontanim pobačajem gubitak, a ne bolest. “Za taj gubitak treba vremena kako bismo se oporavili fizički i mentalno, vremena za oporavak s partnerom”, izjavila je. Zakon vrijedi za roditelje, njihove partnere i roditelje koji planiraju dobiti dijete usvajanjem ili surogat-majčinstvom.
Novi Zeland je odlukom o ovom zakonu još jednom pokazao kako odbija šutjeti o temama koje su u mnogim državama još uvijek tabu. U srpnju 2018. godine, Novi Zeland donio je zakon o plaćenom dopustu u trajanju od 10 dana za sve žrtve obiteljskog nasilja. Prema tom zakonu, svaka osoba koja pretrpi bilo kakvu vrstu obiteljskog nasilja ima pravo na 10 dana plaćenog dopusta kako bi napustila partnera, odnosno partnericu te kako bi pronašla novi dom i vratila se na posao uz što manje stresa.
Zakon za trodnevni plaćeni dopust ne vrijedi za žene koje su odlučile trudnoću namjerno prekinuti pobačajem. Iako su neke žene, poput nacionalne zastupnice Erice Stanford, to shvatile kao svojevrsnu diskriminaciju, zakon je od strane žena podržan i pohvaljen. No tuga, tjeskoba i trauma, kako kaže Stanford, dio su i svojevoljne odluke o prekidu trudnoće, stoga bi novi zakon trebao uključivati i takvu vrstu pobačaja. I dok se u nekim dijelovima svijeta ljudi i dalje bore za pravo na prekid trudnoće, Novi Zeland napreduje i pokazuje svijetu da je moguće drukčije i suosjećajnije.
Iako su u aktualnom zakonu izostavljene žene koje se odluče na pobačaj, Novi Zeland još je jednom pokrenuo raspravu o onom bitnom te tako dao prostor za moguće promjene u budućnosti. Ovaj zakon će mnoge žene smatrati nepotpunim, no nitko ne treba osporiti njegovu bitnost kad su u pitanju prava žena i kad je u pitanju glasno i javno pričanje o stvarima koje su u velikom dijelu svijeta i dalje tabu.