Zdenka Kovačiček: “Oslanjala sam se isključivo na sebe”

Jedna od najznačajnijih žena na hrvatskoj glazbenoj sceni otkriva nam što ju je vodilo kroz život, kad je bila najsretnija i što joj pomaže da ostane vitalna…

Legenda hrvatske glazbe opis je koji često prati Zdenku Kovačiček, no usprkos njegovoj jačini, on tek zagrebe po površini bogatstva glazbenog stvaralaštva, ali i života ove velike pjevačice. Zdenka, nezaustavljiva, buntovna i svoja, uvijek je bila ispred svog vremena, kako i sama često kaže. Na tom ju je putu vodila znatiželja, ali i velika ljubav prema glazbi i životu. Hrabrost da bude svoja upravo je ono zbog čega joj se divimo, naravno, uz sva glazbena postignuća.

Vaša je karijera bogata i impresivna. Što je ono na što ste najponosniji u svojoj karijeri, nešto što ni danas ne biste mijenjali?

Ne bih mijenjala svoju znatiželjnu prirodu koja me tjerala na to da istražujem i izazivam. Tako su nastala djela ispred svog vremena koja su obilježila hrvatsku glazbenu povijest.

Što Vam je bilo najteže savladati u poslu, ali i u privatnom životu?

Upravo spojiti posao i privatan život. Moj posao značio je profesiju, način života, strast i hobi. Nije bilo lako spojiti majčinstvo (samohrano), putovanja, odrastanje moje kćeri…

Je li bilo trenutaka kada ste željeli ići dalje, a činilo Vam se da nemate potrebnu podršku, i na što ste se oslanjali u tim trenucima?

Podrška mi nije trebala, oslanjala sam se isključivo na sebe i svoj instinkt. Nakon savjeta mojih roditelja i upozorenja da neće biti lako, osjećala sam pobjedu i neopisivo zadovoljstvo kad sam ostvarila sve svoje snove.

Kad se osvrnete na svoju karijeru, je li bilo slučajeva u kojima ste smatrali da Vaš spol ima značajnu ulogu, pozitivnu ili negativnu, u Vašim mogućnostima ili izazovima? Kako ste se nosili s time?

Moj spol imao je jedinu moguću ulogu. Kao žena nailazila sam na prepreke zato što sam žena, i s time sam se hrabro nosila. Nikad nisam koristila atribute zato što sam žena da bih postigla neki cilj. To mi se činilo nedostojnim umjetnosti glazbe. Radije sam koristila talent, upornost i strpljenje.

Kako ste se nosili s neizbježnim olujama i teškim trenucima tijekom života? Što Vam je u takvim periodima najviše bilo od pomoći?

Moja ljubav prema glazbenoj umjetnosti, moja ljubav prema životu i svemu što on donosi.

Kada ste u životu bili najsretniji?

Kad se rodila moja kćer Tina.

Kad sad gledate na svijet u kojem danas živimo, kakav Vam se on čini? Jeste li optimistični ili pesimistični s obzirom na današnje društvo?

Moram priznati da sam pesimist gledajući današnje društvo, ali optimist gledajući svog malog unuka Maxa, Domagoja, slušajući njegov dječji smijeh.

Malo je reći da je Vaša energija zarazna. Što biste rekli da je zaslužno za to i što je to što vam pomaže da ostanete vitalni?

Opet ta moja zaluđenost scenskom umjetnošću, lijepe stvari koje mi se neočekivano događaju i koje su razlog za to da idem prema naprijed, a najviše otkad se rodio moj mali unuk Max.

Ako postoji jedna poruka koju biste uputili mladim ljudima danas, sa svojim životnim iskustvom, koja bi to poruka bila?

Volite život i uživajte u svakom trenutku jer sve brzo prođe i nema povratka.

Što još niste napravili, a željeli biste?

Ponovno se zaljubiti i osjetiti “leptiriće”.

Razgovarala: Matea Martek
Fotografije i kreativno vodstvo: Jelena Balić
Styling: Katija Šimundić
Make-up: Simona Antonović i asistentica Ivana Češljar
Kosa: Ante Pažanin i asistentice Sabina Grbavac Zeba, Sara Rabotski, Dorotea Butigan
Top Xenia Design. Hlače u privatnom vlasništvu. Nakit Swarovski (Masarykova, Zagreb)