Evo kako zaustaviti začarani krug ovisnosti o hrani

Ljudi nisu u stanju otrgnuti potrebi jesti u trenutku kad su stvarno siti jer se za to potrudila prehrambena industrija, kako tvrdi David Kessler, nekadašnji direktor američke Nacionalne uprave za kontrolu hrane i lijekova, koji je sedam godina proveo istražujući što konkretno ljude tjera na to da se prejedaju.

Prema njegovom mišljenju, hrana puna masnoća, šećera i soli stimulira mozak na oslobađanje dopamina, koji stvara osjećaj ugode. Zato, pri samoj pomisli na hranu jako brzo se javlja želja, bez obzira na stupanj gladi, što vodi ka ovisnosti.

To najbolje pokazuje primjer onih osoba koje po prirodi nisu “izjelice”. Masnoće, šećeri i sol, zapravo, mijenjaju kemijsku strukturu mozga i pokreću “kondicionirano prežderavanje”.

“Dakle, umjesto zadovoljavanja gladi, hrana se dizajnira tako da mami ljude da jedu više nego što im treba. Zbog oslobođenog dopamina stvara se poseban osjećaj ugode, zbog čega nismo u stanju prekinuti s jelom. Osim toga, uvjeti za jelo postoje svuda, hranu smo, u osnovi, pretvorili u zabavu”, tvrdi David Kessler.

On smatra da dijete ne mogu biti djelotvorne jer se uspostavlja određeni “moždani krug” u kojem ponašanje postaje kondicionirano, odnosno uvijek spremno pozitivno reagirati na određene sastojke hrane. Stoga, i ako se takva hrana u okviru dijete uskrati na mjesec ili dva, poslije povratka na stari režim prehrane, moždani krugovi kondicioniranja ponovno se aktiviraju, a epilog svega je vraćanje svih izgubljenih kilograma.

Da bi izašli iz ovog začaranog kruga, ovisnici o hrani moraju promijeniti pristup onome što ih tjera da jedu. Svatko ponaosob mora uspostaviti pravila u ponašanju prema hrani i otkriti što mu odgovara. Stvar je više psihološke prirode, pa treba prekinuti “unutrašnji dijalog” na temu omiljene hrane i, zapravo, spriječiti aktiviranje moždanih stimulansa. Rješenje može biti i promjena jelovnika, uvođenje svježih namirnica, obroci iz manjih porcija, odnosno manjih tanjura, kako poručuje David Kessler.