Žene kojima se divimo: Ivana Bodrožić

Uspješne, moćne i autentične, inspiriraju nas svojim postignućima, ali i svojom snagom, odlučnošću i posvećenošću – kako svojim poslovnim i privatnim ciljevima tako i svojim nastojanjima da ovaj svijet učine boljim i zdravijim mjestom za sve nas. Predstavljamo vam osam sjajnih žena koje su ostavile trag u 2022. godini, svaka na svoj način i u svojem području…

Iza Ivane Bodrožić je intenzivna godina koju će pamtiti po puno rada, ali i sreće, kako kaže, na čemu je zahvalna. Nagrađivana književnica, za roman Sinovi, kćeri dobila je Nagradu za najbolji roman Meša Selimović. Kao samostalna umjetnica, živi u (i s) neizvjesnosti, no reći će kako joj takav, nerijetko kompliciran život, omogućava da pisanje bude neodvojivi dio njezinog poslovnog i privatnog života. Naučila je biti ustrajna, i ne odustati, unatoč svemu. Možda je to i najveća lekcija koju i mi možemo od nje naučiti – uz onu kako “vrijeme za sebe’’, kojeg nam kronično nedostaje, možemo pronaći u svemu, samo ako to što radimo, koliko god nam se “običnim” činilo, radimo iz srca. Kao što to čini i Ivana.

Što smatrate svojim najvećim uspjehom u 2022. godini?

Poslovno, to što je moj roman Sinovi, kćeri u Hrvatskoj doživio četvrto izdanje, a prava za njegovo objavljivanje u New Yorku kupila je ista izdavačka kuća koja objavljuje ovogodišnju nobelovku Annie Ernaux, Seven Stories Press. Privatno, skladan život s dvoje tinejdžera i malim psom te što sam nas sve ovo ljeto preselila bez većih žrtava. Svakoga u svoju sobu.

Jeste li dosad ostvarili sve što ste zamislili na poslovnom, ali i privatnom planu?

Ostvarila sam puno toga što se nisam niti usudila željeti. Mislim da je najveća mudrost zapravo u tome da u svakom trenutku budete zahvalni na svemu što imate, koliko god se nekad činilo malo, ali da istodobno od sebe tražite više i da gledate dalje. Zato se to i zove mudrost. U tom smislu mogu reći da sam ostvarila, ali da me žarko zanima kako će ići dalje i da ću dati sve od sebe da to saznam.

Koji su bili najveći izazovi i prepreke na koje ste naišli tijekom svog života, ali i svoje karijere?

Život u statusu samostalne umjetnice, koji često donosi jako puno neizvjesnosti, a s tim u vezi i prihvaćanje ideje da ću se uvijek nekako dočekati jer ne želim odustati od toga da pisanje bude neodvojivi dio mog poslovnog i privatnog života. Patrijarhat i seksizam koji se nalaze u svakom segmentu pa i u području kulture i umjetnosti gdje žene više čitaju, često bolje pišu, prevođenije su, ali manje plaćene, rjeđe nagrađivane i općenito slabijeg statusa i utjecaja nego muški kolege.

Na koji ste segment svog rada najponosniji i zašto?

Na ustrajnost u ideji da živim od pisanja i budem potpuno neovisna od institucije, šefa, poslodavca, političke atmosfere, lobija koji postoje u svakom fahu. Zato što se ponekad čini gotovo nemogućim.

Što je to što Vas uvijek vodi ka tome da budete bolji i usavršavate se?

Strast koju osjećam prema onome što radim, prema izuzetnim knjigama koje čitam i onima koje želim napisati te u jednakoj mjeri poštovanje prema čitateljima koji mi poklanjaju svoje povjerenje. Prema životu iz kojeg crpim sve što sam ikad važno pretvorila u poeziju ili prozu, prema ljepoti domišljenosti i zaokruženosti, prema kreativnosti koja nam daje smisao.

Što mi danas možemo naučiti od starijih generacija žena, naših majki, baka?

Možda kako ne odustati. Možda je današnja tiranija izbora i misao da bilo što, što nam se ne sviđa u bilo kojem trenutku možemo zamijeniti nečim boljim i tako u nedogled. Misao koja nas lako može dovesti do toga da smo neprestano nesigurni u ono što imamo. A možda nismo ustrajali dovoljno dugo da sagledamo kapacitet toga te možda ne može uvijek biti lako i ugodno.

Koji bismo “nelagodan” razgovor trebali pokrenuti ili obaviti na razini društva u 2023.?

O tome da imamo još desetak godina prije nego što klimatske promjene postanu toliko progredirajuće da ih više nikako nećemo moći kontrolirati i da će svijet otići prema kaosu.

Koju biste promjenu voljeli vidjeti na razini društva u godinama koje slijede?

Svijest da je sve sa svime povezano i da odgovornost leži baš upravo na svakom od nas.

Kad biste morali dati samo jedan savjet mladim ljudima koji se žele baviti onime čime se Vi bavite, koji bi to savjet bio?

Mislim da ne postoji jedan savjet, u tome je trik.

Kako u užurbanoj svakodnevici pronalazite vrijeme samo za sebe, odnosno kako se brinete za svoje mentalno zdravlje?

Mislim da je svako vrijeme u kojem živim i djelujem moje vrijeme. Ne smatram da trebamo biti toliko opterećeni vremenom “za sebe” ako radimo ono što volimo i u čemu vidimo smisao. U toj posvećenosti za sebe leži ključ mentalnog zdravlja. Posvećenost razgovoru, čitanju, čišćenju, maženju djece, češkanju psa, vođenju ljubavi, pranju auta, osviještenost da je svako to vrijeme naše. Odustajanje od narativa da nam stalno nešto izmiče, da “ne radimo na sebi” po mom mišljenju vodi ka punom životu. Nekad ugodnom, nekad neugodnom, ali pravom.

Fotografija: Jelena Balić
Kreativno vodstvo projekta i styling: Petar Trbović
Make-up: Dajana Pajkić
Kosa: Anamarija Uroić za Raptur – Hair & Beauty
Asistentica stilista: Laura Bošnjak
Odjeća: Prsluk Massimo Dutti. Hlače Silvian Heach, XYZ Store. Ogrlica Zara. Cipele Nine West