10 žena otkriva nam jednu naviku koja im je poboljšala život i olakšala svakodnevicu u 2024.

Svakodnevni život s beskonačnom to-do listom ponekad uistinu preuzme kontrolu i odjednom se nađemo u vrtlogu žurbe, multitaskinga i frustracije jer ne možemo ništa proživjeti i doživjeti kako treba. Čak niti najnovija aplikacija na temu planiranja ili predivan planer koji smo kupile ponekad ne pomažu. Možemo zaključiti da zapravo sve dolazi iz naše glave te, koliko uspijemo posložiti stvari i prioritete u glavi, takva će nam biti i svakodnevica.

Također, naša svakodnevica satkana je od niza navika: što i kad radimo, kako radimo ili pak što ne radimo, a trebale bismo. Prije ulaska u novu godinu pitali smo deset žena koja im je to jedna navika u 2024. godini olakšala život, odnosno svakodnevicu. Svakako će poslužiti kao ideja ili inspiracija.

Nina vodi vrlo odgovoran posao na poziciji voditeljice brojnih projekata, što podrazumijeva neprestanu zvonjavu mobitela, sastanke, dogovore, preslagivanja. Praktički, s jednog ekrana računala prebacuje se na ekran mobitela. Ekranizacija je postala naš prozor u svijet, dok onaj realni oko sebe prestajemo primjećivati, doživljavati i ono najtužnije, proživljavati. Svjesna i sama cijele situacije Nina je donijela odluku o prakticiranju jedne vrlo bitne navike: “Navika koja mi je olakšala život u 2024. jest stavljanje mobitela na zrakoplovni način jedan dan u vikendu od 10:00 do 20:00. Kolega eksperimentira s ovom metodom na drukčiji način – isključi internet, ali ako je nešto hitno, dostupan je za poziv. Tih deset sati ja ne postojim za svijet i opuštam se. Nekad odem u šumu, nekad čak i u shopping za idući tjedan, nekad se opuštam na druge načine, ali se u svakom slučaju odvajam od filozofije da stalno treba postizati više i raditi za bolje – i samo postojim.”

Ivana radi uredski posao, ekonomistica je koja se brine za financijski dio jednog malog grada, a to podrazumijeva sjedenje barem osam sati. Kako bi adekvatno brinula o zdravlju, važno joj je ispoštovati tjednu rutinu odlaska na treninge. Međutim, Ivani je teško padalo obavljati treninge navečer, nakon što dođe s posla i odmori jer je to doživljavala kao dodatan napor i obvezu nakon već odrađenog posla od osam sati. Svjesna da ne može ukinuti treninge ako stvarno ne želi imati problema s leđima i svim onim nedostacima koje donosi sjedilački posao, odlučila se za male izmjene u rasporedu: “Ove godine usvojila sam naviku da odradim trening odmah nakon posla, a ne navečer, i definitivno olakšava život. Bez obzira na to koje obveze imam kasnije, najprije odradim trening i ne preskačem tih sat vremena. Dakle, najprije posao i trening, a onda možemo bilo kamo drugamo. Kad bih odrađivala trening navečer, kočilo me u svemu. Stalno imam situacije da nekud moram ići, nekome je rođendan, imendan, druženje ili bilo što drugo i onda jednostavno navečer nisam toliko slobodna jer od 19:00 do 20:00 moram vježbati. Osim toga, ponekad bih navečer i izgubila volju za vježbanjem.”

Valerija je svestrana mlada žena koja balansirana između više poslova. U životu joj nije uvijek išlo sve glatko i lako, a poseban izvor stresa za nju su bile brojne nepravedne situacije kroz koje je morala proći. Kako bi našla svoju sigurnu luku i uzemljila se, utišala i obnovila svoje cjelokupno biće, Valerija je odlučila uvesti čvrste, ali i kreativne navike koje relaksiraju njezin duh i um: “Odlasci u gym postali su moj alat za oslobađanje stresa i resetiranje uma nakon napornog dana. S druge strane, crtanje i knjige su moji trenuci tišine i bijega od užurbanosti svijeta. Dok crtanje potiče moju kreativnost i fokus, čitanje mi pomaže da se opustim i nadahnem novim idejama. Ta tri segmenta zajedno čine moj balans – tijela, uma i duše.”

Arijana je mlada majka čiji raspored, kad ga pogledate, uistinu ostavlja bez teksta i pitate se nema li ova žena 48 sati u danu. Uz majčinstvo, posao i doktorat, posvećenost molitvi, vježbanje samo su dio njezine svakodnevice. Arijana je morala pronaći način kako će sve to stići, a da opet ne upadne u vrtlog žurbe i nedostatka sebe u svom životu: “Ova 2024. godina je u kojoj sam imala više obveza nego ikad. Iako sam si olakšavala svakodnevicu buđenjem uvijek u isto vrijeme, vježbanjem i molitvom, postoji jedna ključna stvar koja mi je pomogla da si olakšam “mental load”. To je bilo pisano vođenje računa o obvezama, zapisivanje raznih zadataka te kategoriziranje na hitne, važne i one manje bitne. Sve sam rješavala u roku i nisam radila zaostatke. Upravo zaostaci i obaveze koje stoje u pamćenju, a ne na papiru dodatno otežavaju svakodnevicu.”

Andreja je nakon borbe sa zdravljem i izborenom bitkom odlučila krenuti u smjeru poduzetništva. Svi već znamo onu rečenicu koja glasi: kad radiš za sebe, radiš 24 sata na dan. S druge strane, kada si sama svoja šefica, moraš ponekad u sebi probuditi tu šeficu i natjerati se odraditi i onaj najmanje zanimljiv ili najteži dio posla. Andreja je zato uvela jednu naviku koja nas podsjeća na termin eat the frog: “Uvela sam naviku da najprije ujutro obavim nešto što meni puno znači ili ako je u pitanju najveći i najvažniji zadatak kako bih to skinula s rasporeda. Osim toga, ono što je meni non-negotiable jest ujutro 5-10 minuta tijelu pružiti neki pokret. Ujutro sam zakočena te mi tih nekoliko minuta, ponekad na balkonu na svježem zraku, pomognu da se razbudim i krenem u dan.”

Sarah je prošla dug karijerni put te nakon rada u Irskoj gdje je stekla impresivno radno, ali i životno iskustvo, odlučila se vratiti u Hrvatsku i pokrenuti svoj posao. Danas pomaže ženama koje žele pronaći bolji i kvalitetniji posao te dokazati da je to moguće upravo ovdje. Baš zbog toga gdje je bila, a gdje se nalazi danas zahvaljujući vjeri u sebe i trudu, Sarah prakticira ono što nam je ponekad teško: “Već godinama njegujem navike koje me ispunjavaju i čine sretnom. Jedna od njih je vođenje dnevnika i pisanje zahvalnosti. To je moj jutarnji ritual, trenutak kad se ušuškam u toplu, mekanu dekicu i zastanem kako bih osvijestila sve što imam, tko sam i kako se osjećam. Kao da vodim kratki i iskreni razgovor sa sobom. To je doslovno prilika da čujem svoje misli i osjetim svoje osjećaje.”

Kristina radi vrlo iscrpan posao medicinske sestre u jednoj zagrebačkoj bolnici. Rad u sve tri smjene koje traju po 12 sati, kao i okruženje u kojem se nalazi ponekad mogu ugušiti onu životnu radost i iskru. Kristina je emotivac i iako voli svoj posao, ponekad joj je teško gledati životne sudbine koje nekad i nemaju sretan kraj. Iz tog razloga Kristina je pronašla jednu divnu naviku koja joj ne dozvoljava da utiša dijete u sebi te da pronađe ravnotežu između vrlo dva oprečna svijeta: “Koristim gotovo svaku priliku da odem na ples. Tamo me čeka moja mala ženska ekipa. Ples je priča koju pričamo, osjećaj u nama. Ples je ljubav, strast, emocija, ples je nešto što nas pokreće, ples je sreća, energija koju prenosimo na druge. Ples je hrpa osjećaja koja bukti u nama, ples je život.”

Helena se u sklopu svog obrta bavi savjetovanjem, podukom i coachingom. Klijenti joj dolaze s različitim izazovima i životnim problemima, što zahtijeva od Helene da najprije bude dobro sama sa sobom kako bi imala kapaciteta i za tuđe životne prepreke. Kao što i sama kaže, kako joj je 2024. godina bila puna putovanja, poslovnih projekata i života na dvije adrese, to je tražilo pomnu organizaciju vremena. Helena je, da bi ostala u kontaktu sa sobom, njegovala čak četiri navike: zahvalnost, život u sadašnjem trenutku, svjesno disanje te redoviti mentalni i fizički odmor: “Zahvalnost mi je pomogla da ostanem prizemljena i zadovoljna, smanjujući stalni unutarnji nagon za postizanjem još više. Umjesto da razmišljam što mi još nedostaje, fokusirala sam se na ono što već imam. Taj jednostavan pomak u razmišljanju uveo je više radosti u svaki dan. U svijetu prepunom distrakcija, nije lako zadržati misli u sadašnjem trenutku. Često su odlutale prema budućnosti ili prošlosti, ali svjesna odluka da ostanem prisutna pomogla mi je uživati u malim trenucima i izgraditi dublju povezanost s okolinom i ljudima. Upravo sadašnji trenutak nosi najveću ljepotu, samo ga trebamo svjesno doživjeti. Plitko disanje, iako često nesvjesno, može održavati tijelo u stanju stresa. Da bih to promijenila, uvela sam mali dnevni ritual dubokog disanja. Svjesno disanje tijelu šalje poruku da je sigurno, smanjuje paniku i pomaže mozgu donijeti bolje odluke čak i u stresnim situacijama. Pokušajte, iznenadit ćete se koliko djeluje! Naučila sam da “žurim polako”. Kad želim postići velike stvari, odmor je moja najveća prednost. Sprintanje prema ciljevima često vodi iscrpljenosti, dok odmor i odmak omogućuju jasniju perspektivu, lakše donošenje odluka i dublje razumijevanje situacija. Kao što se kaže, da bismo vidjeli šumu, ponekad se trebamo udaljiti od stabala. Svaka od ovih navika pomogla mi je da kroz izazove 2024. godine prođem s više lakoće i zadovoljstva. Zahvalnost, prisutnost, svjesno disanje i odmor nisu samo trikovi, već ključni alati za ispunjen i uspješan život. Pokušajte ih uklopiti u svoju svakodnevicu te gledajte kako se mijenja vaša perspektiva – i život.”

Petra se otisnula u poduzetničke vode još dok su se osjećale posljedice korona krize i neizvjesnosti koja je vladala i na tržištu. Tada kao majka jednog sinčića trebala je dozu hrabrosti, ali uz trud i vjeru u sebe danas živi svoju poduzetničku slobodu, kao i odgovornost. Dolaskom još jednog sina promijenili su se i prioriteti što je tražilo donošenje drukčijih odluka. “Godina koja je uskoro iza nas bila je divna u svakom pogledu. Drugi sam put postala mama i obiteljske obveze bile su u prvom planu. Upravo je osvještavanje prioriteta jedna od navika koja mi je olakšala 2024., osvještavanje svih onih bitnih stavki koje prvo trebam riješiti ili napraviti. To je uključivalo da osim što svjesno odrađujem pojedinu stavku, neke potpuno svjesno stavljam u mirovanje ili ih obavljam kasnije, počevši od obiteljskih pa sve do poslovnih obveza. Osvještavanje prioriteta poslužilo mi je za to da spoznam što mogu učiniti u jedinici vremena, a da se deset minuta nakon toga ne osjećam preplavljeno, nezadovoljno, nedovoljno i slično. Svaki prioritet ispunjavao se s fokusom u trenutku kad je došlo vrijeme za njega. Ova navika bila mi je značajna i svakako ju mislim prakticirati i u novoj, 2025.”

Marija svoje dane provodi u svom salonu ljepote, a brine i za svog četveronožnog ljubimca kojeg je udomila te mu pružila topli dom. Iako zna gotovo sve o njezi kože, dok i sama nije primijenila svoje znanje, nije si ni mogla olakšati svakodnevicu u svojoj skincare rutini. Pronalazak ispravne njege za njezin tip kože itekako joj je olakšao svakodnevicu i prestanak gubljenja vremena na pokušaje i pogreške: “U 2024. godini par stvari postale su mi neizostavne. Primer za maskaru preporučujem svima koji ne žele da im nakon skidanja maskare ostane crnilo na donjem kapku, a ujedno na velike olakšava nanošenje iste na trepavice. Nadalje, u jutarnju i večernju skincare rutinu uvela sam kroz cijelu godinu nanošenje vitamina C u obliku seruma, nakon kojega ujutro obavezno ide SPF. Vitamin C koji koristim nije fotosenzibilan i zato se može koristiti kroz cijelu godinu. Na mojoj koži nema više depigmentacija, ujednačen mi je ten, a i jako mi se smanjila vidljivost bora. Za kraj, gel za umivanje na bazi hijalurona koji uklanja apsolutno sve nečistoće s lica i ostatke make-upa i SPF.”

Pročitajte: 4 uspješne žene s nama su podijelile ključne lekcije svoje karijere

Foto: Galina Zhigalova/iStock via Getty Images Plus, Pexels