SEKS I JAD: Žene, žene, žene

Eto, kako je jučer bio Dan žena, i ja bih ovu kolumnu posvetila svim divnim ženama u svome životu.

Pa krenut ćemo s bakom, tom divnom, neustrašivom, duhovitom ženom, punom životnog iskustva koja je uvijek i stalno u strahu jesam li jela, jesam li jela dovoljno, jesam li se dobro odjenula i gledam li na obje strane kad prelazim ulicu. Da, to je njezin ultimativni savjet: “Kad prelaziš cestu, gledaj na obje strane, pazi kuda hodaš, nemoj razmišljati o ničem drugom, tek kad dođeš tamo gdje si planirala, onda možeš razmišljati o drugim stvarima, a do tada, samo lijevo i desno!” Zove mene moja draga baka neki dan, a ja ležim u krevetu pod temperaturom, ne mogu se ni pomaknuti, i znam koja me pitanja očekuju ako se javim, te odlučim da ću je nazvati kasnije. Nakon par sati nazovem je, a ona me krene bombardirati s pitanjima: “Pa gdje si ti? Zašto se ne javljaš? Jesi vidjela da sam te zvala? Pa ja sam mislila da si ti umrla?!? Strah me bilo!” A ja u deliriju od temperature, ne znam kako se zovem, krenem s deračinom: “Pa da, normalna stvar je da me svi zovete 10 puta dnevno kad sam bolesna, normalno je da ja skačem na svaki zvuk mobitela i ne daj Bože spavam ovakva bolesna, normalno je da ljudi u današnje vrijeme u Hrvatskoj umiru od vrućice?!?” I tako, derem se ja na tu dragu moju staru baku koja je samo bila zabrinuta za mene, ništa više, ništa manje. Stara žena zabrinuta za svoje unuku i ne zna kako da joj pomogne, a ja se derem. Baš sam ispala kreten, onako žešći kreten! Nazvala sam je kasnije i ispričala se, al’ problem s riječima je taj što jednom kad ih izgovorite, zapravo ih nikad više ne možete povući. Zato pazite što govorite i nemojte dozvoliti da se pretvorite u osobu koja se ne sviđa ni vama samima! Baka, volim te, i oprosti još jednom kaj sam se derala! Osim što gledam lijevo i desno dok prelazim cestu, ta divna žena naučila me još jednu bitnu stvar. Važno je biti sretan! Da, to mi moja baka kaže na kraju svakog našeg telefonskog razgovora, nakon što mi izbroji svu listu želja koje ima za mene, uvijek mi kaže: “Želim ti da budeš sretna, a ti sama znaš što te usrećuje! A ako si ti sretna, onda sam i ja!” Postoji li veća ljubav na ovom svijetu od one gdje se netko veseli vašoj sreći? Ja mislim da ne… Čuvajte svoje bake, pazite na njih, znam da se ponekad čine naporne, al’ uvjerena sam da ćemo i mi biti iste takve! I zapamtite da nema svaka od nas privilegiju upijati zrnca mudrosti od žena koje su toliko toga prošle u životu i koje nas toliko bezuvjetno vole.

Pročitala sam jučer citat: “Jedino ljubavi nikad ne dobijemo onoliko koliko želimo… ali i jedino što ne dajemo dovoljno je ljubav!” Nekako mislim, kad su majke i bake u pitanju, ponekad dobijemo i malo previše te ljubavi… al’ opet s druge strane, ljubavi nikad previše!

Pa da krenemo s majkom. Još jedna osoba koja je uvijek i stalno zabrinuta jesam li jela i jesam li jela dovoljno. Ne znam u čemu je stvar, al’ očito postoji ta neka prijelomna točka u životu gotovo svake žene kada im “sitost” ljudi koje ih okružuju, a posebice njihove djece, postane jedna od bitnih stvari u životu. Kako kaže moj frend: “Stara me zove svaki dan da me pita jesam li jeo. A ja joj velim da nisam, da sam zaboravio, zato imam dva metra i 120 kg, zato kaj svaki dan zaboravim jesti!” Al’ to je valjda ta majčinska zabrinutost koja nikad ne prestaje, usudila bih se reći da i raste kako djeca postaju starija. Mama, još jedna od onih ljudi koja vam se ponekad čini naporna… Gledate tu osobu za koju znate da vas bezuvjetno voli, da je uvijek uz vas i da su joj namjere uvijek najbolje, ali isto vas tako vrlo lako uspije iživcirati i izbaciti iz takta? Što mislite, zašto je to tako? Zato što, drage moje, u toj osobi vidite sebe kroz nekoliko godina. Da, da, to je ono što nas zastrašuje i živcira, saznanje da ćemo i mi raditi jedne te iste stvari i da nećemo znati pronaći način kako od toga pobjeći! Ne znam kako vi, ali ja to često puta vidim u svojoj majci, a vidim i u sebi. Ali znate što još vidim u svojoj majci? Vidim nevjerojatnu snagu, nevjerojatnu hrabrost, nevjerojatnu borbu iz dana u dan, posebice kada su njezina djeca u pitanju. Vidim osobu koja često puta zna da me nešto muči i prije mene same, osobu koja je uvijek tu, osobu koja može podnijeti stvari koje se čine nemogućima, osobu koja voli svoju djecu, čak i u trenucima kad ona to stvarno nisu zaslužila. Osobu koja se, iz dana u dan, pokušava, malim koracima, otvoriti prema novim stvarima. A onda, kad malo bolje razmislim, nije uopće tako loša stvar nalikovati takvoj osobi. Hvala mama na svemu! I opet ću reći: “Čuvajte svoje majke, nema svatko od nas tu privilegiju!”

A onda su tu i moje drage prijateljice! Što bih ja bez njih? Što bi bilo koja od nas bez njih? Znate onaj osjećaj kad vam se dogodi nešto važno u životu, a vama se čini da se ništa nije dogodilo sve do trenutka dok to ne podijelite sa svojim prijateljicama??? Kažu da su prijatelji obitelj koju sami biramo. A ja bih rekla da su prijatelji anđeli, i to ne anđeli koje sami odaberemo, nego oni koji se nađu baš u pravo vrijeme na pravome mjestu. Ne čini li vam se ponekad kako je svemir ujedinio sve svoje sile samo da bi vas i neke ljude stavio na isto mjesto? Ljude koje zavolite, najčešće na prvu, ljude s kojima kliknete, ljude koji se vesele vašoj sreći jednako kao i vlastitoj, ljude pokraj kojih možete šutjeti i osjećati se ugodno… ali ipak najčešće pričate, jer si imate puno toga za reći. Ljude koji vam nemaju potrebu pametovati i dijeliti savjete, već vas samo slušati i biti uz vas kad vam je najpotrebnije. Ti ljudi su moje prijateljice… Ovaj put nećemo o prijateljima, ipak je bio Dan žena! 😉 Nisu one samo moje prijateljice, one su moje heroine kojima se divim iz dana u dan, koje mi uvijek izvuku osmijeh na lice i uz koje je svaka boca vina jedno novo i nezaboravno putovanje!

Hvala svim divnim ženama u mom životu.

Hvala i vama što ste tako divne i što uljepšavate nečiji život bas kao što ove žene uljepšavaju moj!

Volim vas sve!!!

A hvala i onim ne tako divnim ženama, koje mi iz dana u dan pokazuju kakva osoba ne želim biti!

I pusa svim muškarcima! 😉