U posljednjih nekoliko godina anksioznost se, kao predmet proučavanja, pojavljuje u brojnim tekstovima, znanstvenim radovima te objavama na društvenim mrežama.
Ljudi se otvaraju, govore o vlastitim problemima i iskustvima kad su u pitanju psihički poremećaji, a anksioznost je pri vrhu ljestvice tema o mentalnom zdravlju. No anksioznost se, kao i drugi termini vezani uz mentalno zdravlje, često upotrebljava u krivom kontekstu. Na taj se način stvaraju krive pretpostavke i zaključci, a mnogi se ljudi pitaju – što je doista ta anksioznost, tko od nje pati i kada ona postaje ozbiljan problem i prijetnja za čovjekovo psihičko i fizičko zdravlje.
Što je anksioznost, zašto se javlja i kada postaje problem?
Anksioznost možemo definirati kao osjećaj opće napetosti, velikog straha i često iracionalnog straha te zabrinutosti. Dok je strah primarna emocija koja se javlja kao reakcija na neposredno prepoznatljivu vanjsku opasnost, anksioznost je emocionalno stanje neugode i nervoze, koje nema toliko jasne i vidljive uzroke. Određeni stupanj anksioznosti je normalan te se javlja kao reakcija na nova iskustva i stvari poput prvog dana posla, bitnog ispita i slično. No ako prijeđe granicu normale, anksioznost dovodi do disfunkcije i nepotrebne patnje te se, u tom slučaju, ona smatra poremećajem. U nastavku ćete pronaći osam znakova koji upućuju na to da je anksioznost postala problem te vrlo vjerojatno prerasla u poremećaj. (Pročitajte: Koja je razlika između straha i anksioznosti i što učiniti da strah ne postane anksioznost)
Kronična zabrinutost za stvari i događaje koji se vjerojatno neće zbiti – iracionalni strahovi, kronična zabrinutost za scenarije koje ste sami osmislili i predvidjeli velik su znak da trebate pomoć. Primjerice, ako neprestano mislite da ćete dobiti otkaz ili da će vas napustiti prijatelji ili partner, premda nemate nikakve temelje za takvo razmišljanje, imate problem s anksioznošću.
Fizički simptomi koji vas ometaju u svakodnevici – bol u trbuhu, napetost u želucu, osjećaj težine u prsima, nemogućnost normalnog disanja – samo su neki od fizičkih simptoma koji bi nakon normalnog stupnja anksioznosti trebali nestati. No ako se ovi simptomi javljaju neprestano i traju dugo, morate se obratiti stručnoj osobi.
Problemi s koncentracijom – kod anksioznog poremećaja često se javlja i nemogućnost fokusiranja na najobičnije i najjednostavnije stvari te dnevne obveze koje ste nekoć obavljali bez problema. Uzrok toga jest visoka zabrinutost, zbog čega ne možete maknuti fokus s onoga što vam predstavlja problem.
Povećana negativnost i iritabilnost – ljudi koji imaju povećanu anksioznost često su ljutiti na cijeli svijet te stvari gledaju iz negativnog kuta. Stvari koje im nekoć nisu bile problem tada im postaju užasno iritantne te se može dogoditi da sebe gledaju u iznimno lošem svjetlu.
Problemi na poslu ili u školi – s obzirom na to da visoko anksiozne osobe imaju problem s koncentracijom, logično je da će ih to kočiti u poslu te u obvezama u školi i na fakultetu. Samim tim, njihovi će rezultati biti puno manji nego prije.
Problemi u odnosima – osim problema s obvezama i poslom, anksiozne osobe imat će problem s ljudima i odnosima do kojih im je, zapravo, stalo, no koje jednostavno zbog svog stanja ne mogu održavati.
Osjećaj bespomoćnosti i manjka kontrole – osobama koje imaju problem s anksioznošću često je teško objasniti što im se događa i što osjećaju. Imat će osjećaj da se guše u navali negativnih emocija te da nemaju moć nad sobom samima.