Stručnjaci savjetuju: Kako smiriti tjeskobu koju osjećamo zbog kaosa oko nas?
Koliko god staloženi bili, svi dobro znamo onaj osjećaj straha i nemira koji nam može uzrokovati iznenadni poziv usred noći, šokantna vijest u medi...
Genetske varijacije koje smanjuju empatičnost povezane su s povećanim rizikom od razvoja ekstremne introvertiranosti.
Empatija je uglavnom rezultat odgoja i iskustva, kako tvrde znanstvenici, no ova sposobnost poistovjećivanja s drugom osobom, njezinim stanjima i osjećajima djelomično ovisi i o genetici.
Otkriće je korak prema naprijed u razumijevanju autizma. Osobe koje boluju od ove bolesti, među ostalim, imaju poteškoća u izražavanju svojih osjećaja, želja, potreba, sposobnosti i problema s kojima se svakodnevno bore, a to se odražava na njihovo ponašanje.
Najveću genetsku studiju o empatiji u kojoj je sudjelovalo više od 46 000 osoba organizirala je kalifornijska biotehnološka tvrtka “23andMe” koja privlači klijente kako bi uz pomoć genetskih testova istražili svoje podrijetlo, ali i sklonost prema različitim bolestima.
Nema objektivnog mjerila za empatiju, no znanstvenici su studiju bazirali na rezultatima “kvocijenta empatije”. On je rezultat rješavanja upitnika koji je 2004. izradilo Sveučilište u Cambridgeu.
Znanstvenici su proučili rezultate upitnika i genome spomenutih 46 000 osoba, analiziravši ih na temelju uzorka sline. Zaključili su da se “empatija djelomično nasljeđuje putem gena”.
“Najmanje desetina varijacije gena povezuje se s genetskim faktorima”, rezimirali su u priopćenju Instituta Pasteur. U njemu stoji i da su genetske varijacije koje smanjuju empatičnost povezane s povećanim rizikom od razvoja ekstremne introvertiranosti.
“Istodobno je novo istraživanje potvrdilo podatak po kojemu žene u prosjeku pokazuju više empatije od muškaraca. No ta razlika ne ovisi o našem DNK-u, nego o utjecaju hormona i socijalizacije”, stoji u priopćenju Sveučilišta Cambridge.