ZNATE LI SE SNALAZITI U SAMOĆI, ili je doživljavate kao put bez povratka?

Gledam u bijeli ekran, prazni word dokument, tek načrčkanih nekoliko redova koji čekaju da dovršim misao i oblikujem u smislene rečenice s glavom i repom.

Muk već danima, tjednima, nisam se pomaknula. Soba je moje utočište, liječim se od prehlade i bolova u leđima, ukočenosti noge, trnjenja prstiju. Je li to dobro? Je li dobro toliko vremena provoditi sama sa sobom, bez kontakta s vanjskim svijetom? Je li potrebno samovanje, liječenje i duše, misli?

Muk je jer nemam drugih misli nego sam posvećena ovaj put sebi, novome putu koji je preda mnom. Mislim da ima više dobroga nego lošega u samovanju, bivanju sa sobom, posebno jer nema uspona i padova naglih, nema stresa koji nagriza organizam. Novi putovi su preda mnom, istražujem, biram, sagledavam, projiciram budućnost i eventualni ishod. Otvaram neka nova polja drukčijeg pristupa životu.

Pečalba je gotova, spremam se kući, u svoj dom, moja četiri zida samotna stoje sad, a nakon niza sličnih situacija razmišljam drukčije, sad unaprijed želim si napraviti ugodu i toplinu, to više neće biti odmor do sljedećeg pohoda trbuhom za kruhom.Odluka je tu, svi uvjeti su stvoreni bar za sad za takvo razmišljanje i želju. To donosi spokoj i mirnijem snu i lakše čekam dan pokreta, čak i   nestrpljivo, kad zatvorim oči, kao da sam na svom kauču.

“Kuckam” s prijateljima, tehnologija je donijela mogućnost i razmjenjujem poruke, misli i to mi je kontakt u ovoj nirvani kamenog utočišta u brdu najskupljeg dijela precijenjenog grada. Umorila sam se. Moj duh traži smisao života, dugotrajan. Povremeno se pitam, a odmah i slijedi odgovor. Što znači moderan način života? Osobno meni tu modu čine razni aparati koji upotpunjuju kako bih izbjegla maltretiranje i gubljenje vremena bilo koje vrste čišćenja, kuhanja, pranja, prijevoza… da ne nabrajam dalje.

Za čime težim, što trebam? Potrebno je imati ispušni ventil, biti ono što jesi, biti u ugodnom društvu, imati ugodnu kavu i to uz puno šale i smijeha. Prijatelji su uglavnom u svojim obiteljskim filmovima, poznanici bi se uvijek za nešto “ogrebali”. Kako kvalitetno biti sam sa sobom?E, to ja zovem okupacija mozga. radim neprekidno nešto, različito. Pročitala sam da je važno svakodnevno rukama stvarati bilo što, to izvlači harmoniju i koncentraciju cijelog tijela. Za organizam je bitno obnavljati energiju i puniti baterije a isto tako ih i trošiti. Nevjerojatno je da se energija troši i kad se ništa ne radi odnosno kad sam sebe sažalijevaš i padaš u apatiju al tad nisi sposoban za obnavljanje iste…… no ne mislim sad filozofsku raspravu otvarati, već napomenuti da su zabilježeni načini kako si sam pomoći.

Više na http://metro-portal.hr/samoca-i-put-bez-povratka/115099
IZVOR: METRO-PORTAL.RTL.HR