Kad je riječ o pozitivnom stavu zemalja o menstrualnom zdravlju, Hrvatska je na 70. mjestu
Povodom početka Olimpijskih igara Intimina je provela istraživanje o reproduktivnom zdravlju na 206 zemalja koje se ovog ljeta natječu u Parizu - g...
Vjerovali ili ne, vodom se možete otrovati ako je odjednom popijete previše. To se naziva hiperhidratacija (intoksikacija vodom). Tada se količina vode u krvi povećava, a to pak smanjuje koncentraciju elektrolita, posebno natrija, i dolazi do hiponatrijemije.
Natrij je važan jer balansira razinu tekućine unitar i izvan stanica. Kada pretjerujete s vodom, tada u stanice ulazi previše tekućine te počnu bubriti. Sad zamislite da se to bubrenje počne odvijati u mozgu – to može biti kobno. Osim toga, postoji opasnost i od prestanka rada srca i bubrega, nastanka endema na plućima…
Rizik je još veći ako se u kratkom vremenu popije veća količina vode, nekoliko litara. Bubrezi tada nisu u mogućnosti svu tu silnu tekućinu pretvoriti u mokraću i izbaciti iz tijela pa se ona proširi tijelom i uzrokuje oticanje stanica.
U medicinskoj literaturi spomenut je slučaj iz 2008. godine kada je život zbog trovanja vodom izgubila 47-godišnja žena iz Velike Britanije. Voljela je planinariti, a tog kobnog dana uputila se na rutu od pet sati pješačenja po Nacionalnom parku Grand Canyon u SAD-u. Pila je jako puno vode.
Kasnije kada je sjela u autobus, pala je u nesvijest. Do dolaska liječnika je došla svijesti, ali teško je govorila i žalila se na glavobolju. Liječnici su sumnjali da je ozlijedila kralježnicu.
Na putu do bolnice počela je jako povraćati, radilo se o prozirnoj tekućini, a potom je pala u komu. Mozak joj je naticao zbog prevelike količine vode, umrla je u manje od 24 sata. Njezin slučaj liječnici su opisali na Wilderness & Environmental Medicine.
Prije četiri godine dvojica nogometaša izgubila su živote zbog unosa prevelike količine tekućine. U SAD-u je u kolovozu umro mladi Walker Wilbanks koji je igrao za srednjoškolsku momčad. Dva tjedna prije njega život je izgubio mladić iz Gruzije koji je nakon treninga popio ogromnu količinu vode kako bi spriječio grčeve u mišićima.
“Hiperhidracija podrazumijeva ekstremno unošenje vode u organizam u veoma kratkom vrijemenu za razliku od nekih patoloških stanja organizma u kojima je smanjeno izlučivanje vode iz tijela, a dovodi do slične simptomatologije. U slučaju hiperhidracije, podrazumijeva se svojevoljno, dakle, namjerno unošenje većih količina vode iz različitih razloga”, objasnila nam je objasnila nam je Branislava Čilić, dr. med., specijalist obiteljske medicine iz Zagreba.
Dodaje da s ispijanjem vode ljudi najčešće znaju pretjerivati u ovim slučajevima: sportaši jer smatraju da će boljom hidracijom postići bolje efekte i podnošljivost vježbanja, maratonci, psihički bolesnici – polidipsija, kod teške anemije, oni s dijagnozom paraneoplastičnog sindroma kod kojeg se luči prekomjerno antidiuretski hormon. Problem su, kaže, i stalni apeli za pijenjem vode koji su ponekad i nekritični, potom davanje prekomjerne količine infuzijskih otopina – u nekontroliranim uvjetima i dr.
“Nakon konzumacije veće količine vode, ista brzo prolazi iz želuca jer nema energetsku vrijednost, ima tek nešto malo elektrolita i jurne krvotokom prema bubrezima radi izlučivanja. Bubreg ima svoj kapacitet izlučivanja tekućine urinom, procjenjuje sa na oko 1 litru/h, ali ne više, stoga ako je priljev vode u satu veći od njegovog kapaciteta bubreg nije u mogućnosti kompenzirati veliki priljev vode. Ako je bubrežna funkcija oslabljena, onda on neće moći zadržati ni natrij koji istim putem odljeva tako da je u ovom slučaju smanjenje natrija dvostruko”, pojasnila je Branislava Čilić, dr. med.
“U slučaju prekomjernog unošenja vode bez elektrolita, pojavljuje se hipotonijska hiperhidracija, pri čemu dolazi do hemodilucije, tj. razrjeđenja tjelesnih tekućina unutar i izvan stanice. Međutim, jednako važan posljedični poremećaj je smanjenje koncentracije svih tvari u tim tekućinama, prije svega natrija ispod 120/mmola/l te remeti natrij/kalij pumpu u tijelu važnu za sve stanice i metabolizam, a dovodi do tegoba u smislu adinamije, povraćanja, letargije sve do kome, a posljedica su edema mozga. Tegobe su neugodne i po život opasne”, kaže liječnica.
“Liječenje se provodi restrikcijom unosa vode, davanjem elektrolita, koncentrirane otopine glukoze uz koju ako je potrebno i inzulin. U svakom slučaju u svemu, pa i u pijenju vode, moramo biti umjereni i slušati svoj organizam daje li nam osjećaj žeđi ili ne, ne potiskivati osjećaj žeđi nego mu udovoljiti uzimanjen tekućine pravovremeno”, dodala je.
Prvi simptomi da se u tijelu nalazi previše tekućine su glavobolja, mučnina, grčevi. Javljaju se i otežano disanje u ležećem položaju zbog nakupljanja tekućine u plućima (stanje se poboljšava u sjedećem), glavobolja uzrokovana pritiskom endema na mozgu, povraćanje, konvulzije, povećan krvni tlak, otečene ruke i noge… U najtežim slučajevima javlja se gubitak svijesti, koma i smrt.
Ljudsko tijelo prosječno se sastoji od 65 do 70 posto vode, no to se s godinama starosti polako smanjuje. Da bi bili zdravi i dobro se osjećali, neophodno je održavati tu razinu, odnosno unositi dovoljno tekućine u tijelo, ali nikako ne previše.
“Stručnjaci preporučuju od 6 do 8 čaša vode na dan tijekom cijele godine, ali nedavna proučavanja pokazala su da bi ta količina vode trebala biti veća, 10 čaša za žene i 12 čaša za muškarce”, napominju u Nastavnom zavodu za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar.
Objasnili su i kako možete prepoznati da unosite premalo tekućine u organizam:
“Teško je pretpostaviti pijete li dovoljno tekućine, samo zato što niste žedni. Kako starimo, naše osjetilo žeđi nestaje i tako ne shvaćamo kad je našem tijelu potrebno više tekućine. Znakovi i simptomi na koje trebamo pripaziti su: glavobolja, suha koža, suha usta i jezik s gustom slinom, umor ili slabost, grčevi u rukama i nogama, smanjeno znojenje, povećana tjelesna temperatura, ubrzani otkucaji srca, nedostatak koncentracije, mučnina, povraćanje”, dodali su.